Marko Marulić (1450.-1524.) napisao je ep Judita s punim naslovom: Libar Marka Marula Splićanina, u kojem se uzdarži istorija svete udovice Judit, u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili. Pisac je završio taj prvi epski spjev na hrvatskom jeziku još 22. travnja 1501., ali mu je on tiskan u Veneciji tek 1521., kao jedino njegovo djelo na hrvatskom tiskano za njegova života. Na račun toga Marulić je prozvan ‘ocem hrvatske književnosti’. Poznato je da jedan od dva sačuvana primjerka toga izdanja čuva samostan Male braće.
Marulićeva knjiga Pouke za čestit život po primjerima svetaca, s latinskim naslovom De institutione bene vivendi per exempla sanctorum tiskana je prvi put u Veneciji 1506. I taj prvotisak također posjeduje samostan Male braće, a riječ je o primjerku kojeg je, prema novijim saznanjima, sam autor posjedovao, koristio i na njemu prije pet stoljeća pravio zabilješke. Knjiga vrijedi kao moralni priručnik kojemu je cilj etička izobrazba i ćudoredni odgoj. Autor je u njemu uglavnom tradicionalna teološka poimanja izložio na moderan način, pa u tom smislu pripada pokretu koji se zvao „devotio moderna“ (moderna pobožnost). Marulić je taj novi stil na sebi svojstven, kreativan i životan način, utkao u ovaj priručnik. Djelo je podijeljeno u šest knjiga sa sedamdeset i jednim poglavljem.
Riječ je o knjizi koja je za Marulićeva života tiskana još tri puta, a do danas čak šezdesetak puta. Ujedno je to u svijetu najčešće prevođeno djelo jednog Hrvata, čak i na japanski jezik još za vrijeme autorova života.
Marulićeve knjige, prvotisci Judite i Pouke, kao najveće rijetkosti i za Hrvatsku djela od iznimne važnosti, izložene su u muzeju stare ljekarne.
Fra Stipe Nosić