Iako je konačna cijena Lazareta još uvijek nepoznanica, prema saznanjima DuLista radovi bi trebali koštati ukupno 32 i pol milijuna kuna.
Ono što je u cijeloj priči sporno je činjenica kako projektna dokumentacija predviđa obnovu cjelokupnog kompleksa, a u Lazertima je obnovljeno tek sedam od deset lađa. Dok se javnost posljednjih dana zabavlja sada već gotovo apstraktnim pojmom ‘usvajanja dubrovačkog proračuna’, ispod radara prošla je jedna od nedavnih izjava dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića vezana za projekt obnove kompleksa Lazareta.
Naime, na sastanku na kojem je trebao biti predstavljen prijedlog proračuna, Vlahušić je među ostalim istaknuo kako je ‘jedna od stavki u proračunu i iznos od 10 i pol milijuna kuna za radove na Lazaretima koje on nije naručio’. Na opće čuđenje svih prisutnih, svoje izjave dubrovački gradonačelnik nije dodatno elaborirao, no to sve skupa samo dodatno produbljuje već davno postojeću sumnju kako cijelu priču trebaju pročešljati ‘institucije’. Naime, nakon dvije i pol godine od početka radova i dalje ostaje misterija koliko će taj projekt u konačnici koštati, što je u sklopu njega napravljeno i koliko je to sve skupa plaćeno.
Dugovi i računi
Kako bi stvari postavili na pravo mjesto treba cijelu priču vratiti na početak i istaknuti kako je natječaj za projekt obnove Lazareta nekoliko puta rušen zbog žalbi, a sve je skupa osovljeno na noge kada je 10. svibnja 2012. godine raspisan javni natječaj za izvođenje radova rekonstrukcije i adaptacije objekta Lazareti. Posao vrijedan 29 milijuna kuna (iznos s PDV-om) dobila je osječka tvrtka Monte Mont.
Radovi započinju u listopadu iste godine, a nakon početne pobune udruga koje su smještene u Lazaretima kreće se u projekt. Ipak, suprotno ranijim najavama, a prema svemu sudeći i projektnoj dokumentaciji, radi se obnova prvih sedam lađa, dok osma, deveta i deseta stoje nedirnute. To će se kasnije u priči pokazati presudno.
Konačna cijena radova tijekom tog razdoblja prema izjavama gradonačelnika Vlahušića varirala je od 29 do čak nevjerojatnih 40 milijuna kuna. Tako je 25. kolovoza 2014. godine Vlahušić u jednom od svojih obilazaka ovog kompleksa istaknuo:
-Osigurali smo 34 milijuna kuna, koliko je bio prvotni natječaj (iako je prvotni natječaj bio pet milijuna kuna manji op.a.), imamo dodatnih radova koji još nisu završeni, jer još imamo tri zadnje lađe kojima smo napravili sadržaj unutra, ali nismo promijenili krovove i fasade, jer dok se ovo radilo, ARL, Deša i Lero su konstantno radili. Nismo ih htjeli tjerati van, a inače, cijena će se kretati maksimalno do dopuštenih u ugovoru 25 posto, s obzirom na kupe i krovove, oko 40-ak milijuna kuna. To je brojka na koju računamo – po ugovoru i maksimalna dopuštena mogućnost. Neke ćemo stvari morati kasnije napraviti, no završit ćemo u narednih godinu dana, a završeno je de facto već sad u funkciji – kazao je tada gradonačelnik.
Slične tvrdnje prije nekoliko mjeseci dobio je DuList iz gradske uprave kada smo tražili odgovore na pitanje zašto nije napravljena primopredaja objekta. Tada su nam odgovorili kako su ‘osma, deveta i deseta lađa djelomično obnovljene i njih koriste zatečeni stanari’.
Zanimljivo, ali ovim tvrdnjama suprostavljaju se baš stanari sporne tri lađe. Kako smo doznali u razgovoru s njima, radovi koji su se odnosili na posljednje lađe u ovom projektu na razini su ‘gotovo nikakvih’ stoga je nejasno na što je novac pošao? Naime, iz Monte Monta je DuListu svojedobno potvrđeno kako im iz Grada duguju milijunske iznose (spominjao se iznos od osam milijuna kuna), a istovremeno su iz Grada poručivali kako ‘nemaju nikakvih dugova prema izvođaču te kako su svi dosada ispostavljeni računi plaćeni. Tvrde da je projekt do sada koštao 23.655.329,77 kuna, a istaknuli su i kako će konačnu cijenu objaviti nakon okončanog obračuna izvođača’.
‘Kompleks u cjelini’
Cijelu priču dodatno komplicira činjenica da se nigdje ne može pronaći ugovor između Grada Dubrovnika i izvođača tvrtke Monte Mont, a sve uključene strane već dvije i pol godine odbijaju položiti račune za ovaj projekt. Zanimljivo, dokumentacija i troškovnik o ovom projektu ne mogu se pronaći ni na stranicama Grada Dubrovnika. Točnije, klikom na poveznicu naslovljenju ‘Dokumentacija i troškovnik’ Internet preglednik vas vodi na nepostojeću stranicu, a nevjerojatno je kako je ‘poziv za nadmetanje za nabavu radova za rekonstrukciju i adaptaciju objekta Lazarati u Dubrovniku’ stoga dostupan isključivo u Elektroničkom oglasniku javne nabave od 7. svibnja 2012. godine. Naravno kao takav dostupan je samo i jedino pretplatnicima Narodnih novina, a ne široj javnosti.
DuList je ipak uspio doći do cjelokupne dokumentacije na 683 stranice, a uvidom u dostupne materijale proizlazi kako se poziv odnosio na tri faze radova, no ono što je zanimljivo je kako su za svaku fazu pobrojani radovi na svih deset lađa, a često i na svim dvorištima. Dakle ne sedam, već cjelokupnih deset lađa.
Štoviše u opisu zahvata doslovno stoji ‘Predmetna građevina, građevinski sklop Lazareta, nalazi se u Dubrovniku, čest. zgr. 710 Lazaret, K.O. Dubrovnik (nova izmjera 4651/1, K.O. Dubrovnik). Pri rekonstrukciji i adaptaciji prostora tretira se kompleks u cjelini’, a u nastavku se čak pobrojava svaka lađa pojedinačno sa svojom budućom namjenom.
Prema saznanjima DuLista za ovaj projekt nikada nije sklopljen aneks izvornog ugovora od 24 milijuna kuna, odnosno 29 milijuna s PDV-om, pa je utoliko neshvatljivo da je iznos od gotovo 32 i pol milijuna kuna, (koliko bi navodno trebala biti konačna cifra s PDV-om), potrošen na samo 70 posto završenog projekta, odnosno samo prvih sedam lađa?! To bi u konačnici trebalo predstavljati puno veću razliku od one koju Zakon dopušta prije nego je potrebno raspisati novi postupak javne nabave. Naime, sukladno članku 105. tog zakona ‘ne smatra se bitnom izmjenom ugovora ako je ukupna vrijednost svih izmjena bez PDV-a manja je od 10 posto iznosa osnovnog ugovora o javnoj nabavi bez PDV-a, pod uvjetom da to ne mijenja pravnu prirodu ugovora o javnoj nabavi’. Sve preko toga zahtjeva novi postupak javne nabave.
Projekt Lazareta tako nastavlja otvarati puno više pitanja nego što ih zatvara. Odgovore na dio njih pokušali smo dobiti i od same tvrtke Monte Mont, no do direktora Vladimira Iličića do zaključenja broja nismo uspjeli doći. Valja podsjetiti kako nam prije nekoliko mjeseci na naš upit kako je došlo do dugovanja odgovorio kako ‘postoje određeni radovi koji nisu obuhvaćeni troškovnikom i koji nisu pokriveni te kako za koji mora proći postupak’. Iličić nam ni tad nije htio otkriti detalje, tek je rekao kako je sve u procesu rješavanja jer trenutno za to ne mogu ispostaviti račun.
‘Ne mogu vam pojedinosti govoriti. Morate znati kako je projekt bio dosta star, dogodio se tehnološki napredak i mi smo te nove stavke provodili, a njih nema u osnovnom ugovoru. Oni su istina platili sve iz osnovnog ugovora, ali su ostali radovi koji su izvedeni, ali nisu u sklopu osnovnog ugovora’, zaključio je tad Iličić.