Ako u poštanskom sandučiću pronađete jednu božićnu čestitku, to znači da je poštar Željko stigao i do
vas!
Željko Rančić porijeklom je iz Osijeka. Nakon što je ostao bez posla u rodnom gradu, odlučio je postati poštar, a taj ga je korak doveo upravo u Dubrovnik gdje živi već šest godina. No, Željko nije običan poštar – uoči blagdana unosi poseban duh u svoju zajednicu. Svake godine vlastoručno piše čestitke i šalje ih sugrađanima kao mali znak pažnje i topline. Njegova nesebična gesta učinila ga je omiljenim među ljudima te podsjeća kako su sitnice te koje donose radost i vraćaju osmijeh na lice.
— S idejom pisanja i slanja božićnih čestitki krenuo sam prije pet godina, a glavni cilj mi je bio razveseliti ljude. Vidim da su često neraspoloženi, tužni i to sam želio promijeniti, donijeti im osmijeh na lice – otkrio nam je Željko. Neke ideje za čestitke mu dolaze same, a nekad se posluži Internetom. No, najbitnije je da dolaze iz srca.
Na pisanje potroši dva mjeseca
— Ljudi pozitivno reagiraju, svi budu oduševljeni, komentiraju kako ih razveselim svake godine – kratko je istaknuo. Nije siguran koliko ih točno pošalje, ali zna da je brojka velika jer mu to ipak oduzme dva mjeseca. — Pišem od početka desetog mjeseca do dvanaestog, kako bi sve stigao i kako bi svi dobili čestitku. Šaljem ih od Vukovarske, preko dr. Ante Starčevića, Kineskog zida, ulice kneza Branimira do Gabra Rajčevića te u ostale na Montovjerni – objasnio je naš pozitivac. Na pitanje ima li neku anegdotu koja mu je ostala u sjećanju, kaže kako ih je bilo dosta te da je teško u trenutku sjetiti se neke i izdvojiti je. Dotaknuli smo se i njegovih kolega, koji su stranci te smo ga upitali kako se oni snalaze u poslu i traže li nekad pomoć od njega, s obzirom na to da iskustva ima pregršt.
Svi uvijek mogu računati na mene
— Uvijek mi se kolege i kolegice mogu obratiti za pomoć, upitati što im treba. Ljudi su došli trbuhom za kruhom iz cijelog svijeta. Svi su došli časno i pošteno odraditi ovaj posao, uvijek mogu računati na mene. Svi smo mi ljudi i trebamo se cijeniti i poštovati – iskreno je bio Željko. Vrijeme je ovo tehnologije, a pisma i čestitke postale su gotovo ‘izumrla vrsta’ i vjerojatno će se uskoro moći naći samo u muzejima. Čestitke se danas većinom šalju putem poruka, a onda zauvijek odlaze u zaborav. Međutim, čestitke poštara Željka mogu ostaju trajna uspomena, zbog toga je njegova ideja još više posebna. — Ja bih preporučio ljudima da malo ostave mobitele prije blagdana i za blagdane te da krenu pisati čestitke i vrate osmijeh ljudima na lice, kao što se prije radilo. Ovim želim potaknuti ljude da krenu pisati – poručio je Željko. Za kraj je svima odlučio poslati jednu zajedničku božićnu čestitku. — Svima bih poželio sretan Božić i Novu Godinu i da se vole, poštuju i cijene. Želim svijet bez mržnje i zavisti, mislim da bi tada bio puno ljepše mjesto za život – zaključio je Željko. Mi mu želimo puno sreće i uspjeha u daljem radu i još mnogo poslanih čestitki!