U Katoličkoj crkvi dva su osnovna oblika pokore vezana uz prehranu – post i nemrs. Iako se često spominju zajedno, oni ne znače isto. Glavna razlika između njih jest u tome što post označava ograničavanje količine hrane, dok nemrs označava odricanje od određene vrste hrane, točnije mesa toplokrvnih životinja, piše portal Vjera i djela.
Post znači da se tijekom dana jede samo jedan puni obrok do sita, dok su uz njega dopuštena još dva manja obroka koji zajedno ne čine puni obrok. Bit posta nije u vrsti hrane nego u umjerenosti i svjesnom prihvaćanju osjećaja odricanja. Ova obveza vrijedi za vjernike od navršene 18. do započete 60. godine života, osim za one kojima bi post mogao ugroziti zdravlje, poput bolesnih osoba, trudnica ili onih koji obavljaju teške fizičke poslove; oni su pozvani pokoru zamijeniti drugim dobrim djelom.
Nemrs, s druge strane, ne odnosi se na količinu hrane nego na njezin sadržaj. On znači ne konzumirati meso i mesne prerađevine. Nemrs obvezuje sve katolike od navršene 14. godine života pa do smrti, osim u posebnim okolnostima kada se obveza može zamijeniti nekim drugim oblikom pokore.
Prema Zakoniku kanonskog prava, post i nemrs obvezni su dvaput u godini, na Pepelnicu ili Čistu srijedu te na Veliki petak. Tih dana vjernici koji su obveznici posta smiju se najesti samo jednom do sita i uz to ne smiju jesti meso. U sve petke korizmenog vremena obvezan je nemrs, dok se u ostalim petcima tijekom godine preporučuje nemrs ili neko drugo djelo pokore, poput molitve, milostinje ili dobrovoljnog odricanja. Smisao ovih propisa nije samo u vanjskom odricanju od hrane, nego unutarnjoj promjeni čovjeka, jačanju samokontrole i produbljenju duhovnog života. Upravo zato post i nemrs imaju trajnu vrijednost u kršćanskoj tradiciji kao znakovi pokore, vjere i duhovne obnove.
