Kapetanu duge plovidbe Ivici Đurđeviću Tomašu i obrtniku – kamenoklesaru Ivici Vrliću pripala je čast biti festanjulima 1048. Feste svetog Vlaha. Pripreme za ‘Dan ki dohodi nami jednom na godište’ u punom su jeku, a festanjulima su pune ruke posla. Ipak, ističu nam, iako su obveze velike, sve to odrađuju s velikim žarom.Festanjulska čast, naglašavaju nam, ne može se riječima opisati. Velika je to moralna obveza te osjećaju ponos i ushit što su izabrani.
Kapetan duge plovidbe Ivica Đurđević Tomaš rođen je u Dubrovniku 1969. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, kao i Pomorski fakultet s naslovom diplomirani inženjer pomorskog prometa. Radi na pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku. U braku je s Katicom i imaju troje djece – 21–godišnju kćer Ivanu i 19–godišnje blizance Vlaha i Marina. Kamenoklesar Ivica Vrlić rođen je u Dubrovniku 1975. Osnovnu je školu završio u Smokovljanima, srednju školu u Dubrovniku, a praktično znanje kamenoklesarskog umijeća učio je i usavršavao od roditeljske kuće do klesarskih radionica u domovini i izvan domovine do Verone. Voditelj je kamenoklesarskog obiteljskog obrta. I sam kršćanski odgojen u istom duhu sa suprugom Marijanom odgaja svoje troje djece – devetogodišnju Jelenu, šestogodišnjeg Mihaela i trogodišnjeg Mara.
‘Teško je pronaći prave riječi’
— Kako uopće riječima objasniti kako sam se osjećao kada sam doznao da sam predložen, a kamoli kada je biskup potvrdio da sam jedan od ovogodišnjih festanjula? Bio sam jako ushićen. Supruga i ja ostali smo bez riječi. Velik je to ponos. Čekali smo strpljivo, nikome ništa nismo govorili. A kada nas je biskup imenovao, svi su se iznenadili i bili su jako sretni. Čestitke preko telefona, poruka pa i društvenih mreža još uvijek nisu prestale. Iznenadimo se i kada nas putem ljudi prepoznaju pa nam čestitaju – ističe festanjuo Ivica Đurđević Tomaš, a njegov ‘kolega’ festanjuo Ivica Vrlić naglasio je kako je biti svetkovnikom Feste neopisiv osjećaj. ‘Pogotovo kad si svjestan da u sto godina samo 200 ljudi može dobiti tu čast, sam taj broj pokazuje koliko je to slatki teret i ogromna čast’ – ističe Vrlić i dodao kako je cijeloj njegovoj obitelji bilo veoma drago kada je potvrđen za festanjula te da čestitke još uvijek ‘pršte’ na sve strane.
Iako kapetan duge plovidbe, Ivica Đurđević Tomaš ne dolazi iz pomorske obitelji, već je na brod krenuo iz drugih poriva. Otac mu je bio kuhar na brodu pa mu je to bila prva poveznica s pomorskim zvanjem. Pomorstvo je bio njegov prvi i jedini izbor, nije dvojio ni trenutka. U poslu je od 1983. i u njemu je prošao sve.
— Kompanija na kojoj sam počeo i ostvario na njoj najveći dio karijere, jest Mediteranska plovidba gdje sam radio na brodovima za prijevoz hlađenih tereta. Tijekom 2000. sam s ciljem usavršavanja, krenuo na brodove za kružna putovanja i tu sam proveo kraće vrijeme. Trenutno predajem na Sveučilištu u Dubrovniku – naglašava Đurđević Tomaš, koji je nedavno obranio doktorat. Postao je, naime, prvi festanjuo s doktorskom titulom u novijoj povijesti. Iako su mu se u isto vrijeme ‘poklopile’ dvije tako važne obveze, ovaj festanjuo govori kako se, otkada je saznao da će biti svetkovnikom Feste sv. Vlaha, potpuno oslobodio pritiska od obrane doktorske disertacije.
— Drago mi je ako će ta moja titula doprinijeti i nešto značiti Bratovšini festanjula. Ako će tako biti, onda sam na to ponosan, ali izabran sam ponajprije jer sam kapetan duge plovidbe. Igrom slučaja poklopilo se da završim poslijediplomski studij u vrijeme imenovanja za festanjula. I to je neka vrsta čuda – govori Đurđević Tomaš.
‘Predložila me ‘konkurencija’
Festanjuo Ivica Vrlić vodi obiteljski kamenoklesarski obrt u kojem je sa svoja dva brata od samih početak pomagao ocu. — To naše malo mjesto, a opet veliko – Visočani, ima predivni bijeli kamen koji je prepoznatljiv na širem području Hrvatske, ali i vani. Otac se počeo amaterski baviti kamenom prije rata. Nakon ratnog vihora i pepela, krenuli smo od nule, kupili strojeve i nismo ni mogli sanjati da će to na kraju ispasti tako veliki posao, da će biti prepoznat, cijenjen i tražen. Mukotrpno smo se borili, razvijali smo radionicu i paralelno gradili kuću. Kažu da kada dobro činiš, dobro ti se vraća, a Bog nam je uzvratio s festanjulskom časti – podcrtava Vrlić dodavši kako su u Visočanima svi još uvijek tako složni, iako se radi o sedam različitih kamenoklesarskih radionica.
Čak ga je pred Bratovštinom za festanjula predložio festanjuo Mato Lujo, koji mu je ‘konkurencija’ u kamenoklesarstvu. Obojici festanjula Festa svetog Vlaha jako puno znači te su je oduvijek s velikim poštovanjem prema našem Parcu slavili. Kapetan Ivica Đurđević Tomaš sa suprugom Katicom i djecom na Festi je redovito sudjelovao kao dio puka, a za barjakom bi išli pri zatvaranju Feste na Gorici. Festu uvijek slave tradicionalno, rođaci iz Župe koji za barjakom idu u tradicionalnim nošnjama dođu k njima na svečani objed koji s velikom ljubavlju priprema Ivičina majka. Kad bi bio na brodu i ne bi mogao sudjelovati u procesiji, mislima je uvijek bio u Gradu.
— Uvijek bih mislio ‘da mi je bit’ na Festi’. Na ‘strancu’ se Festa ne slavi posebno, više je riječ o osobnoj proslavi. Blagdan svetog Vlaha poseban nam je i jer je našem sinu Vlahu imendan. Počastili smo tako sv. Vlaha, doduše, bez predumišljaja da bi jednog dana mogao biti festanjuo’ – ističe gospar Ivica Đurđević Tomaš.
‘Sveti Vlaho simbol vjere i nade’
Svečano za Festu bude i u domu Vrlića. S obzirom da žive u Slanome gdje se također slavi Festa našeg Parca, redovito bi na njoj sudjelovali te ponekad išli u Grad.
— Festa meni i mojoj obitelji znači jako puno. Sveti Vlaho simbol je vjere i nade, a pogotovo nama koji smo odgajani u kršćanskoj obitelji. To je nešto neopisivo. Zna se da je sv. Vlaho pomagao bolesnima i siromašnima, da je ozdravljao. Ne može se to ne poštivati, tu njegovu dobrotu i ljudskost. Veliko poštovanje osjećam prema svetom Vlahu – otkriva nam Ivica Vrlić dodajući kako bi festanjuo ponajprije trebao biti osoba koja je poštena, koja potječe iz kršćanske obitelji, koja u životu ima nešto iza sebe. ‘Kao što don Toma kaže, to je nagrada za sve dobro što je čovjek učinio u životu’, naglasio je Vrlić.
Ovogodišnji festanjuli otkrili su nam i koga će pozvati na tradicionalnu večeru festanjula kao i koji će se specijaliteti na njoj naći. — Pazit ćemo da sve bude tradicionalno. Od slatkog ćemo svakako spraviti rozatu i padišpanj. Ivičina je majka ‘maher’ za to. Pripremit ćemo i pokoju domaću tortu. Volim praviti slatko pa ću se potruditi oko toga, a Ivičina majka će pomoći oko slanih jela – otkrila nam je gospođa Katica, supruga festanjula Ivice Đurđevića Tomaša.
— Dogovaramo se koliko ćemo ljudi zvati. Razmišljamo još hoćemo li raditi gala večeru ili ćemo je napraviti u nekoliko faza pa prvo pozvati don Tomu Lučića i festanjule iz Bratovštine pa tek onda obitelj i prijatelje. Svakako, razmišljamo o mesnom meniju. To će se naši roditelji dogovoriti i pomoći nam. Možda ćemo spravit’ i menestru uz meso ispod saća – otkrila nam je gospođa Marijana, supruga festanjula Ivice Vrlića. Festanjule čeka još puno obveza počevši od pisanja i nošenja proglasa. Ipak, na sve su spremni te samo žele da sve prođe u redu, da za Festu bude sunce i da se ne ponovi prošlogodišnji scenarij kada sveti Vlaho zbog kiše nije ‘prošetao’ Stradunom.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 15. siječnja 2020.