Oni su moja djecu, tako ih zovem. Ukupno ih je 51, od toga trideset na stalnom smještaju, na odjelu njege i brige. Ova naša ustanova je i bolnica, i centar i dom, sve u jednome. Ovdje je svakodnevno lijepa riječ, hvala, molim, oprostite i osmijeh. Nema nasilja i ružnih riječi, presretni su kad se nešto radi. Kad se počne obraćati pažnja na njih, kad ih se počne uvažavati, oni su najsretniji na svijetu. Jako su puni ljubavi – započinje priču o Cetru za rehabilitaciju Josipovac ravnateljica Marina Sambrailo, koja nas je rado ugostila u ovom veselom kutku u Župi dubrovačkoj.
Cijelu repotražu pročitajte u tiskanom izdanju DuLista.
