Šest mjeseci nakon otvaranja Dom za starije i nemoćne osobe Konavle na Grudi funkcionira kao topla mala zajednica u kojoj boravi i koju koristi pedesetak dragih ‘domaša’.
Iako kapaciteti nisu u potpunosti popunjeni, jer Dom ima 82 mjesta, na ovaj način sasvim dobro funkcioniraju! Mi smo ih, baš pola godine nakon otvorenja, odlučili posjetiti te vidjeti kako se živi na Grudi. Igrom slučaja, ili sretnom podudarnošću, u Domu smo proslavili i jedan rođendan… Inače, na Grudi se stalno nešto događa, napominje nam ravnateljica Luce Pušić, korisnici Doma uvijek imaju neke organizirane aktivnosti, a najljepše razdoblje bilo je, otkad je otvoren, pred Božić.
-Trenutno je 53 korisnika u Domu, a kapacitet je 82 mjesta. Bilo je petnaestak korisnika više, međutim radilo se o ljudima u terminalnoj fazi… No, očekujemo kroz ovaj tjedan još tri prijema, svakodnevno se javljaju novi zainteresirani ljudi – ističe ravnateljica, te dodaje i još jednu zanimljivost.
Naime, u prelijepe Konavle dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, pa i šire!
-Zaista, nisu nam tu ljudi samo iz Konavala, stižu iz cijele županije pa i izvan nje; iz Splita, Zagreba… Također, imamo i naše povratnike iz Njemačke. Baš nam je jedan upit za jednog našeg povratnika aktualan, čovjek bi se htio vratiti. Moramo napomenuti kako svi ti ljudi obično imaju nekog svoga tu, dakle nisu izolirani. Imaju nekog svoga tu, nepute i nepuče, koji ih redovito posjećuju. Jako su se dobro adaptirali. Imamo jednu gospođu iz Splita koja se jako dobro adaptirala, jako komunikativna i društvena osoba, jednostavno o njoj sve naj! Podigla je pozitivnu atmosferu u Domu. Bila je među najpokretnijim osobama u Domu, koja je imala gotovo sve redovite rituale, od doručka i tjelovježbe pa do jednosatnog šetanja oko Doma, pa odmor, jer svi oni malo počinu nakon ručka, pa opet šetnja. No, imala je i jedan gaf, pa je povrijedila kuk, no u jako je dobrom oporavku – priča nam dalje. Gospođu Juliju Popovac smo i upoznali. Naime, jako nas je zanimalo kako je bilo priviknuti se iz Splita doć’ – na Grudu!
‘Skupila sam i ‘ođe’’
Teta Julija porijeklom je s Korčule, ali živjela je, radila u Splitu, tamo se i školovala, kaže. Čuje joj se još korčulanski, rekli smo joj, a ona kaže da govori k’o fetiva Splićanka!
-Skupila sam malo i ‘ođe’. Inače, ‘ođe’ mi je baš dobro i fino, doduše ne znam kad ću prohodati jer sam slomila kuk, ali čini mi se kako ide na bolje. Na početku sam bila kao klada, a sad već pomalo mogu dizat’ nogu. Moja fizioterapeutkinja je moj biser koji mi pomaže! – kaže teta Julija, kojoj se Dom na Grudi svidio – preko fotografija.
-Moja nećakinja je iz Dubrovnika i donijela mi je slike Doma. U početku sam malo zazirala, bilo mi je teško poći iz Splita. Živjela sam u Duilovom u domu, a tamo mi nije bilo baš dobro. Zato sam stigla ovdje, 4. studenog. Iskreno, razlika je nebo-zemlja. Ovdje je hrana kao u hotelu ‘A’ kategorije – ističe teta Julija.
No, nije samo hrana dobra, ima jako puno popratnih sadržaja poput kapelice, knjižnice… Korisnicima Doma Konavle, osim smještaja, na raspolaganju su i fizikalne i radne terapije, uključivanje u društvene aktivnosti, knjižnica.
-Kapelica još uvijek nije u funkciji, no dva puta mjesečno imamo svete mise u dnevnom boravku, jer je kapelica prostorno premala za sve njih, a oni bi svi htjeli doći. Čak i u kolicima! Prostor dnevnog boravka je puno praktičniji, prihvatljiviji. Tu je i knjižnica, u kojoj mogu osim posuđivati knjige, te i čitati, a tu je i prostor dnevnog boravka koji još uvijek nije zaživio – pojašnjava ravnateljica Pušić. Ideja dnevnog boravka bila je svojevrsno ‘poludnevno’ druženje korisnika.
-Bilo je zamišljeno kao prostor gdje bi dolazili u jutarnjim satima, tu boravili, družili se, šest do osam sati, biti s nama do popodnevnih sati kada bi ih rodbina, djeca, odveli doma. U tom dnevnom boravku imali bi dva do tri obroka te svu zdravstvenu i njegovateljsku skrb kroz to razdoblje dok su tu. De facto, popodne bi išli doma. No, za naš dnevni boravak zainteresirano je zasad troje, četvero ljudi, što je zasad nedostatno za pokrenuti program – dodaje ravnateljica.
Spuštamo se u dnevni boravak, svugdje je jako mlado i ljubazno osoblje, i medicinske sestre i njegovateljice, a svi imaju prijazan i ljubazan odnos prema korisnicima. Ostvarili su iznimnu komunikaciju, kaže nam ravnateljica Pušić. U dnevnom boravku svi se pripremaju za rođendan, skupilo se dosta korisnika. Nekako, svi su u svom điru, listaju novine, pričaju jedni s drugima, a svi nam kažu kako im je uvijek drago da ih netko posjeti. Primjerice, teta Ane Arbulić, koja je u dom stigla odmah nakon otvorenja, 25. srpnja.
‘Imam društvo za popričati’
Odmah sam se prijavila, pa malo i čekala! Znate, bila sam doma, sama, mladi su radili, poslije su mi našli jednu ženu, no i ona je pošla dalje, pa nekako ostaneš sam. Ovdje je super, imam dobru poslugu, bez govora! Nema se što rijeti, hrana jako dobra, nekad bude gore dolje, ali tako vam je i doma. Kako se ima! – kaže ova draga tete iz Čilipa. Dodaje, ‘svi smo vam mi Arbulići iz Čilipa’, a ‘mali Vlaho’ joj je ‘od drugog rođaka mali’.
-Ovdje ima društvo za popričati, jest da smo svi stariji, ali lijepo se družimo. U četiri zida bih bila i doma i ovdje, ali ovdje nisam sama – kaže nam teta Ane. A stigla je i slavljenica!
Teta Jelka Restović u Dom je došla iz Cavtata, a iznenadilo ju je rođendansko iznenađenje – torta i poklon.
-Nisam baš ovo očekivala! Tko li se ovoga sjetio… Ovo mi je najbolji doživljaj u životu. Poklon, torta, pažnja… Svi su dragi – i sestre i svo osoblje. Tu sam od 1. siječnja i moj drugi mjesec sam se već navikla. Bolje nego da sam sama, jer sam u Cavtatu sama. Rođendan mi je 27… Šalim se, 87 – kaže slavljenica kroz smijeh, uzimajući komad torte, a mi smo odlučili ostaviti veselu ekipu da uživa u zabavi…