Nestanak pomorca Petra Marčinka iz Čepikuća i 30 godina nakon obavija veliki misterij. Marčinko se kao 39-godišnjak u travnju 1992. iskrcao s broda ‘Dubrovnik’ u španjolskom Gijónu i otada mu se gubi svaki trag. U rodnim Čepikućama više ga iza toga nisu nikada vidjeli te su im glavama prolazile razne pretpostavke pa čak i onaj najcrniji scenarij – da više nije među njima. Međutim, 30 godina nakon dogodilo se nešto što je Čepikućane poprilično uzdrmalo i ulilo im nadu da je Marčinko živ. Naime, u Policijskoj postaji Ston pristigli su Marčinkovi stari dokumenti iz kojih, kako su nam potvrdili i iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, prema svemu sudeći, proizlazi da je Petar Marčinko živ.
— Osoba koju navodite trenutno se nalazi u Španjolskoj. Dokumente smo zaprimili službenim putem preko Veleposlanstva Hrvatske u Španjolskoj. U tijeku je utvrđivanje identiteta spomenute osobe za što smo zatražili i međunarodnu policijsku suradnju. Do završetka postupka utvrđivanja identiteta, spomenuta osoba će se nalaziti u bazi nestalih osoba – odgovorili su nam iz policije.
Sumještani o Marčinku sve najbolje
Na policiji je sada utvrditi radi li se doista o Marčinku ili se pak neka druga osoba poslužila njegovim dokumentima. Kako se neslužbeno može doznati, s njegovim dokumentima ili sam Marčinko ili neka druga osoba pokušali su se prijaviti u Crveni križ ili neku sličnu instituciju, međutim, s obzirom da su dokumenti zastarjeli, automatski su poslani nazad u stonsku PP. Tragom svim ovih iznenađujućih informacija odlučili smo se uputiti u Čepikuće i porazgovarati s njegovim sumještanima i doznati nešto više o ovom pomorcu.
— Sjećam ga se, kako ne. I mi smo čuli da su mu dokumenti došli i da je živ. Tako bismo voljeli da je živ i da ga opet vidimo. Za mene je kao momak bio ‘prva liga’. Navegavo je, bio je timunjer. Čuli smo raznih priča što mu se navodno dogodilo. Sad su se navodno našli njegovi papiri, kažu da je živ. Volio bih da je to istina. Iz istog smo sela, s njime sam, što se kaže, cigar dijelio. Nije bio ni oženjen, niti je imao djece. Ima četiri brata, dva su pokojna, a dva su živa. Jedan je u Kanadi, drugi u Francuskoj. Svakome je volio pomoći, nije nikada nikome bio dužan. O njemu mogu reći sve najbolje, nisam nikada čuo da je s nekime imao problema i to će svatko reći. Nitko mu nema što prigovoriti. Bio je odličan, predobar, bio je miran, navegavo je dugo godina. Zašto je ostao u Španjolskoj, što mu se motalo po glavi, tko će ga znati? Uvijek je uza se nosio puno novaca, često bi tratao sve u kafiću. Nije žalio. Iako, nestao je on i prije 1992. kako službeno piše. Od početka 90.-ih nismo čuli za njega i pričalo se da je nestao – ispričao nam je gospar Ivo Delalija istaknuvši kako bi se Marčinko zasigurno nekome javio nakon toliko godina.
‘Ostavio je dobar dojam’
Uputili smo se dalje Čepikućama tragovima gospara Marčinka, a jedan od njegovih sumještana gospar Marko Potrebica istaknuo je kako je Marčinko na njega ostavio dobar dojam.
— Nikada dovoljno ne može čovjek čovjeka dokučiti. Ipak smo mi velika tajna jedan drugome. Tko će znati zbog čega je odlučio ostati u Španjolskoj? Posebno se sjećam vremena prije nego je Petar nestao. Što se tiče elementarnog poštenja, nikada nisam sumnjao u Petra. U zadnje znam da mi je pričao da su ga jako interesirali socijalistički i utopistički pisci, čitao je jako puno Hegela, Kanta, Freuda. Sjećam se da je razmišljao i o Zaratustri, da je i to štivo čitao – prisjetio se gospar Potrebica.
Dodaje kako Petar Marčinko nikada nije žalio potratati ljude te da nikada nije gledao hoće li netko njega potratati.
— Mislim da sam ga zadnji put vidio 1990. Iznenadilo nas je što su sada pronađeni njegovi dokumenti. Svašta nam je prolazilo glavom. Volio bih da je živ pa makar i da je beskućnik. Samo da ga se nađe i da bude živ. S njime sam što se kaže od djetinjstva koze čuvo’ – govori nam Potrebica.
Njegov susjed pak skeptičan je da su dokumenti zaista Marčinkovi.
— Ma ne vjerujem da su mu našli dokumente, to je neka patka – sumnjičavo nam je prokomentirao jedan gospar iz Čepikuća, ali onda je ipak dodao da ako su policiji dokumenti došli, da se možda ipak nešto događa.
U razgovoru sa sumještanima još se moglo u Čepikućama doznati kako se Petar Marčinko 1992. trebao iskrcati s broda. Međutim, s obzirom na ratno stanje, ističu nam naši sugovornici, jedan od braće kupio mu je kartu za Kanadu kako bi došao k njemu. Ipak, govore nam, iako mu je karta došla na brod, nije se uputio za Kanadu, već je ostao u Španjolskoj. Ono što nitko ne zna jesu njegovi razlozi, a još uvijek se čeka i službena potvrda koju će kroz dogledno vrijeme doznati policija koja će konačno potvrditi rasplet ove misteriozne priče. Dodajmo kako u Čepikućama još uvijek stoji i Marčinkova rodna kuća na koju su nas uputili mještani. Ipak, kako Marčinko u Čepikućama nema više nikoga od obitelji, nismo, nažalost, uspjeli s nekim od njih porazgovarati.
Foto: Zvonimir Pandža/Nestali.hr
Iz tiskanog izdanja DuLista od 1. prosinca 2021.