Opće je poznato da je globalno zatopljenje, koje zahvaća naravno i more, uzrokovalo disbalans i u Mediteranu. Naime, iz godine u godinu povećava se broj invazivnih vrsta koje ugrožavaju postojeće, a rapidno im se povećava broj jer nemaju prirodnog neprijatelja. Sada su nam stigle dodatne zabrinjavajuće vijesti o širenju bolesti i pomoru riba u Bokokotorskom zaljevu. Naime, crnogorski Institut za biologiju mora je informirao javnost o više dojava koje su zaprimili zadnjih dana o bolesnim i mrtvim ribama i to konkretno kjernama i brancinima.
Oštećenja kože, očiju i drugih dijelova tijela ovih riba, nepravilno plivanje stručnjake su naveli na zaključak da se radi o VER virusnoj infekciji (Viral Encephalopathy and Retinopathy) koju uzrokuju virusi iz roda Betanodavirus (familija Nodaviridae). Međutim konačna se potvrda još uvijek čeka jer je za nju potrebno napraviti analizu uzoraka PCR metodom. O ovom problemu i njegovim mogućim posljedicama, kao i uopće trenutnom stanju u Jadranu, porazgovarali smo s Valterom Kožulom, znanstvenim savjetnikom u Institutu za more i priobalje, doktorom biotehničkih znanosti koji je u svom istraživanju posvećen moru i očuvanju blaga koje u njemu počiva.
Nužna daljnja istraživanja
— Nisam detaljnije upoznat s ovim nalazima, tema je osjetljiva i bez preciznijih istraživanja neodgovorno je davati mišljenje. Svakako da se bolesti lakše šire gdje je veća koncentracija organizama kao što su kavezi u marikulturi ili poluzatvorena područja kao što je Bokokotorski zaljev, ali hoće li to ići dalje van zaljeva još treba istražiti. Odgovor o vrsti oboljenja očekujemo od onih koji prate bolesti u moru da bi onda mogli dati nekakvo predviđanje za okolno more – kazao nam je Kožul.
Iako se načelno smatra da ova bolest ne može prijeći na čovjeka preporuka je ne konzumirati zaražene ribe. Nije ovo što se trenutno događa u bokokotorskom zaljevu izdvojen slučaj. Naime, zna biti ovakvih infekcija u Mediteranu i to najčešće u jesenskom razdoblju. Nesumnjivo povećana temperatura mora igra ulogu u nastanku i širenju zaraze. Međutim za ove dvije vrste riba ta je temperatura različita, odnosno brancin može oboljeti već na 23 stupnja, dok je za zarazu kjerna potrebna veća temperatura, odnosno 28 stupnjeva. S obzirom da sada nije tolika temperatura mora očigledno je da je zaraza krenula u kolovozu.
Opasni lav ili plamenjača
Valter Kožul upozorava kako se stanje zaista rapidno pogoršava po pitanju invazivnih vrsta koje prodiru u naš dio Jadrana.
— Naglasak bi stavio na lava, neki ga nazivaju i plamenjača, latinskim nazivom Pterois miles. Radi se o indopacifičkoj vrsti odnosno lesepsijskom migrantu koji se kroz Suez počeo širiti u Mediteran i tako došao do naših voda. Prije dvije godine bilo je svega par nalaza za čitav Jadran, ali ovo ljeto dobivamo informacije da ga ima i u dubrovačkom akvatoriju. Informacije stižu svakih dvadesetak dana što znači da se dosta brzo širi – kazuje nam Kožul opisujući ovu opasnu vrstu. Naime, lava ili plamenjaču karakteriziraju otrovne bodlje kojima se štiti od predatora pa kako se oslanja na tu vrstu obrane nije izrazito brz plivač.
— Problem s ovom vrstom jest što je vrlo proždrljiva i hrani se sitnom ribom, glavonošcima i rakovima. Predstavlja izrazitu opasnost za naselja riblje mlađi u plićim vodama i tu očekujemo da će raditi velike štete svim autohtonim vrstama pa tako i onim koje su nam gospodarski važne. Dodatni problem je što se mrijesti čitave godine, a ženke nose veliki broj jajašaca što uzrokuje ubrzan rast brojnosti. Naravno, to će uvjetovati i dostupnost količine hrane koja je u Jadranu nešto niža od tropskih mora – upozorava Kožul napominjući kako lav odnosno plamenjača u našim vodama gotovo da i nema prirodnog neprijatelja.
Atraktivan i ukusan
— U moguće predatore ove vrste spominju se morski psi čija je brojnost u Jadranu niska, možda kirnje, ali mislim da bi mogući predator u našim vodama mogao biti kostorog. U istočnom Mediteranu brojnost lava je visoka, brzo se razmnožio i radi velike štete autohtonim vrstama i ribarstvu. Ribarima se daju poticaji za izlov i organiziraju se ronioci zbog izlovljavanja. Svakako da preporučamo sportskim roniocima ili ribarima da ga ulove ako mogu jer time štite autohtone vrste i svoj ulov. Meso je vrlo ukusno samo treba biti oprezan kod rukovanja jednako kao s paukom, škrpunom ili škrpinom – ističe Kožul dodajući kako je ova vrsta atraktivnog izgleda čest eksponat u akvaristici.
— Tako je u drugom dijelu svijeta uz istočnu obalu centralne Amerike, Meksički zaljev, Karibi…, također došlo do širenja ove vrste i velike štete. Smatra se da se lav ovdje proširio bijegom iz akvarijskih uvjeta. Također se organizira izlov, a primjećeno je da se jedinke pri vizualnom kontaktu s roniocima počinju povlačiti u dublje vode – objašnjava nam Kožul.
U svakom slučaju situacija u najmanju ruku nije dobra. Na ovaj problem stručnjaci upozoravaju godinama, ali ozbiljnijih aktivnosti po pitanju saniranja štete, odnosno prevencije, baš i nema. Očito stvari ne doživljavamo dovoljno ozbiljno, a u momentu kad ostanemo bez ribe, u moru i na pjatu, će nam doći u glavu, ali je pitanje hoće li tad biti kasno…