Inflacija je u lipnju bila najniža u posljednje tri godine, a i u srpnju je nastavljen trend usporavanja na godišnjoj razini. No, to se nekako ne vidi po cijenama hrane u butigama, koje, možemo slobodno reći, na krajnjem jugu Hrvatske ‘divljaju’ u turističkoj sezoni. Nije li strašno što se pojedini trgovački lanci moraju reklamirati s krilaticom: Iste cijene na kopnu i na moru!? Zar se to ne bi trebalo podrazumijevati? Sad više nitko ne bi trebao imati opravdanje kako za dopremiti robu do nas mora prelaziti granicu. Tu smo prepreku otklonili Pelješkim mostom.
Skupo, skuplje, najskuplje
‘Deranje’ lokalnog stanovništva zbog turista prelazi svaku mjeru. Pojedini lanci daju lokalcima velikodušni mizerni popust, nakon što su prethodno znatno više od tog popusta podigli cijene. Drugi pak vode politiku po principu – različite cijene u svakoj butizi, valjda ovisno o lokaciji na kojoj se nalaze, odnosno ovisno o broju turista koji gravitiraju pojedinoj butizi. I onda ne samo da smo zbog te ‘hrpe’ turista prisiljeni plaćati skuplju spenzu, već nam blago dođe slabo kad ugledamo ‘kilometarski red’ za blagajnu. Jer, rijetko kad radi više blagajni, jedna, eventualno dvije, a ako imaš sreće u većim butigama ih ponekad budu otvorene i tri. Vau! Ok, i u trgovini nedostaje radne snage, ali daj ljudima veće plaće pa će valjda netko htjeti raditi. A ne onako, ljudi s prepunim kolicima stoje u redovima kojima se ponekad ne vidi kraj. A onda, kad uspiješ konačno doći do blagajne, one banane kojima si se poželio zasladiti, već promijene boju, pocrne! Govori to zapravo o kvaliteti namirnica koje kupujemo. Piletina često smrdi iako ima uredan rok trajanja, salata se, ona pakirana u saketu u dodiru sa zrakom automatski ukiseli, banane pocrne čim valjda napuste mikroklimu one kašete ili butige… No, možda je bolje i to nego one jabuke koje te tjednima ‘gledaju’ iz zdjele jednako rumene i zategnute kore kao onog dana kada si ih kupio. Nikako da im se kora smežura. Očito se botoksiraju!
Proizvodi sve ‘mršaviji’
O ljepoti ne brinu samo jabuke. Vjerujem, naime, da ste primijetili kako su brojni proizvodi sve mršaviji. Najviše se to vidi po bocama omekšivača. Nekad su se ti proizvodi prodavali na litre, danas su one boce sve manje i manje pa smo došli na količine od 800 mililitara. Za očekivati je kako će se uskoro prodavati i u pakiranjima od pola litre. Za razliku od sadržaja, cijene nisu mršavije. Dapače, kad je riječ o omekšivačima odletjele su u nebo! Još je gore kad naiđete na kakvu veću bocu, pogledate cijenu i učini vam se na oko kako je omjer cijene i veličine boce dobar, a ono kad odvrnete čep – šok! Tekućina nije do vrha pakiranja nego se oni malo slabijeg vida moraju dobro potruditi za pronaći je. Sve su to trikovi koji nas mame na potrošnju. No, nisu samo omekšivači sve tanji i tanji. Odnosi se to i na brojne druge proizvode, od jogurta preko smrznutog voća i povrća… I sladoledi su se smanjili. Nekad je ‘king’ bio zaista ‘king’ po veličini u odnosu na ostale sladolede na štapiću. Danas vas uhvati tuga kad ga odmotate…
Ono što je za otpis, ipak završi kupcima
Ljeti posebno treba biti oprezan i dobro pregledati i rokove, ali i izgled hrane koju kupujemo. Sve se lakše i brže kvari, a i pitanje je kako se što skladišti. Ovu temu otvorila je nedavno i jedna naša sugrađanka koja je potom dobila niz poruka, mahom djelatnika različitih trgovačkih lanaca. Zgrozila se onim što je pročitala. Najviše pritužbi odnosi se na jedan lanac, kojega srećom nema na dubrovačkom području, ali posluje po županiji. Roba za otpis najčešće završi na gastro odjelu pa se primjerice, pisali su joj, koke isteklog roka peku te nude pod svježe pripremljene obroke. Zna tu biti i pljesnivog sira, pokvarenih salama, čiji se dio samo odreže i baci, a ostatak nudi i dalje kupcima, ili onih koje narezane stoje tjednima… Zgroženi komentarima ne možemo ne zapitati se ima li u ovoj državi inspekcije. Ili to nije njihova briga? No, osim visokih cijena, glavobolju mnogima zadaje i euro. Preračunava li više itko u kune? Možda bolje ne da nas ne strefi ‘kap’ kad vidimo koliko je to kuna. A ovako nam se sve čini jeftino. Deset eura dođe ti defacto ko deset kuna. Euro, dva tri pet… sve ti para jeftino, a onda shvatiš koliko ti se brzo počnu topiti eurići s računa.
Iz tiskanog izdanja