Ranč Kojan Koral već u predsezoni može se pohvaliti dobrim poslovanjem. Za oko nam je na društvenim mrežama, posebice zapalo novo pojačanje u ergeli Kojana.
Radi se o konju rase Haflinger. Tim povodom porazgovarali smo s vlasnikom Perom Kojanom, koji nam je, među ostalim, rekao nešto više o svojoj želji pokretanja terapijskog jahanja.
-Radi se o konju imena Songlife, jer ‘život je pjesma’. Nedostajao nam je jedan konj kako bismo popunili ergelu i odlučili smo se za njega. Budući da smo prošle godine ostali bez jednog konja koji je, nažalost, uginuo, a s nama je bio jako dugo, odlučili smo zaokružiti broj od sedam konja u Kojan Koralu. Konj je pasmine Haflinger iz regije Tirola, odnosno područja između Italije i Austrije. Sada imamo sedam konja i jednog ponija. Ergelu ne namjeravamo dodatno proširivati jer, kao što i uvijek kažem, nama masovni turizam nikad nije bio na pameti. Pripremamo se za sezonu, što se najviše odnosi na terensko jahanje. Važno je istaknuti kako 80 posto ljudi koji dođu na ranč zapravo nikada nisu jahali konja. U predsezoni ima mnogo domaćih, a izlet je zamišljen kao opuštanje kroz prirodu i, naravno, druženje sa životinjama – objašnjava nam Kojan. Kako sam kaže, jahanje je privlačno svim uzrastima neovisno bili lokalci ili stranci.
-Naši kapaciteti su mali, što znači najviše šest ljudi po izletu. Ovo je ujedno 17. sezona Kojan Korala te smo se posvetili personaliziranom pristupu gostima. Iskustvo koje gosti s nama dožive je toliko intenzivno i relaksirajuće da ih više od 70 posto dolazi u izravnom bookingu te prenose priču dalje svojim prijateljima i poznanicima. Ove godine smo kupili i motor sa četiri sica za off road ture namijenjene prvenstveno obiteljima – zaključuje Pero Kojan.
Terapijsko jahanje
Terapijsko jahanje, poručuje nam, dugogodišnja je želja Kojan Korala.
-O tome sam oduvijek razmišljao. Nažalost, još uvijek nismo spremni. Za bavljenje terapijskim jahanjem potrebno je imati dosta stručnog osoblja. Za jedno dijete potrebno je barem troje obrazovanih zaposlenika. Tome treba pristupiti ozbiljno pogotovo kada govorimo o djeci s poteškoćama. Nadam se da ćemo u skoroj budućnosti imati jedan jači i kvalitetniji klub gdje bi to mogli raditi. Po našim procjenama samo na našem području imali bismo 100 do 150 korisnika. To je nešto što jedan privatnik poput mene nažalost ne može sam odraditi. Po meni, to bi zahtijevalo otprilike 300 tisuća kuna godišnje što nije malo, ali nije ni mnogo kada promislite koliko biste ljudi pomogli. Naše uvjete na Koralu prilagodili smo svima i nikada nismo odbili nikoga tko je došao. Imamo pristup za invalide, kao i posebnu dizalicu kojom se posjetitelji u kolicima mogu popeti na konja – zaključuje Kojan.
Izuzetno inteligentni
Haflinger pasmina konja razvijala se u 18. i 19. stoljeću u tirolskim planinama koje su bile dio nekadašnje Austrije. Dobila je ime po tirolskom selu Hafling gdje se započelo s uzgojem, odnosno križanjem manjih radnih kobila tirolskog uzgoja s arapskim pastusima. To je tip alpskog, brdskog konja, jednog od najčuvenijih u Europi. Na samom početku kobile i pastusi bili su podvrgavani rigoroznoj selekciji te nisu dopuštana ni najmanja odstupanja od željenog. Po svojoj konstituciji su prilično čvrsti te se zapravo ubrajaju u kategoriju ponija. Visina mu je uglavnom od 135 do 150 cm. Nezamjenjiv je s bilo kojom drugom pasminom prije svega zbog boje koja je njegovo najspecifičnije obilježje. Ona može biti palomino, zlatna ili kestenjasta, a griva i rep boje lana. Glava je relativno sitna s obzirom na ostatak tijela te ih karakterizira izoštrena inteligencija. (IZVOR: Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet)