Sve prisutniji trend spin off-a u američkoj filmskoj produkciji, kad se stvaraju potpuno novi filmovi ili TV serije koje se detaljnije usredotočuju na neki određeni dio originalnog djela, u zadnje je vrijeme posebno izražen u ostvarenjima nastalim iz popularnih super-herojskih stripovskih i filmskih DC Comics franšiza. Nekako najintrigantniji od svih tih međugalaktičkih, distopijskih svjetova je svijet prigušeno mračnog Gotham Cityja i njegovog super junaka Batmana, alias Brucea Wayjnea i njegovih nakaznih, karikaturalnih neprijatelja.
Piše: Pavo Jančić
Stvaranje intrigantnih pozadinskih priča o ovim zanimljivim filmskim negativcima, uspješno je započelo s Jokerom, a nastavilo se s ništa manje zanimljivim likom Pingvina. Osmodijelna televizijska miniserija HBO-a, koju smo upravo imali prigodu pogledati na platformi Max i koju je stvorila Lauren Le Franc (autor i scenarist priče), nastavlja se na film Batman Matta Reevesa iz 2022. godine i istražuje kriminalni uspon na vlast Oswalda Cobba Oza, poznatijeg kao Pingvin. Gotham je i ovdje retro mjesto budućnosti, transcendentalni prostor limba kojim lutaju izgubljene duše, nošene poplavama, vlastitim strahovima, samoobmanama. To je Gotham prepun nasilja, pesimizma i cinizma, kojim vladaju antijunaci izgubljeni u nerazumijevanju samih sebe, koji predugo nose unaprijed zadane maske egzistencijalne i društvene obilježenosti i koji intenzivno razmišljaju o vlastitom postojanju, samoostvarenju, pročišćenju vlastite duše.
Edipov kompleks kao pokretač radnje
Jedan od njih je Pingvin u izvedbi maestralnog Colina Farrella, koji ispod debelih slojeva šminke i protetike, sjajno tumači lik ovog poremećenog ubojice, osvjedočenog psihopata, sa svim njegovim sociopatskim društvenim odnosima. Tjelesno neprepoznatljivi Farrell glumi na granici fizičkog teatra, sa svim onim svojim geganjem, mimikom, nervoznom gestakulacijom. Pingvin je sve samo ne simpatičan lik (iako se uhvatite da u nekom trenutku čak malo i navijate za njega), on je masna nakupina frustracija, trauma, fizičkih i psihičkih ožiljaka. I gadnog Edipovog kompleksa. Ali da ne spojlam previše, zadržat ću se samo na općenitim opisima ove katarzične krimi drame, koja definitivno ima podtekst, više fabularnih razina i koja predstavlja zanimljivo čitanje današnjeg svijeta i ljudskih odnosa u njemu. Priča koja fantastično razotkriva kulturu narcizma, sa smislenom radnjom, slojevitim likovima, dobrim scenarističkim predloškom, jasnom redateljskom vizijom.
Radnja serije vrti se oko Oza i njegovog odraslog života, ogrezlog u kriminalu, brutalnosti, jezi i bezdušnosti, s nelinearno razrađenim epizodama koje seciraju njegovo traumatično djetinjstvo. Ovaj uvjerljivi, dojmljivi i umjetnički uspješno oblikovan negativac ima svoje male i velike poslove, svoje ljubavnice, prijateljice noći, mafijaške šefove, klub koji vodi, ali i najbolje čuvanu tajnu na svijetu – svoju mamu. Usput je i prekaljeni lažov, licemjer, vješti manipulator, rudar nedosanjanih snova, neuralgična točka jednog bolesnog megapolisa. Ovaj tjelesno unakaženi bogalj, demagog željan još veće moći, ustvari nema ništa. Uvijek hoće još više i to ga dovodi u sukob s old school ekipom Gothama, starim mafijaškim obiteljima Falcone i Maroni.
Bolesna igra vješala
Emocionalno i umjetnički najjači dijelovi serije su Pingvinovi ambivalentni odnosi s mladim Victorom Aguilarom (odlični Rhenzy Feliz), koji mu silom prilika postaje desna ruka i jedini iskreni prijatelj te s mafijaškom princezom Sofijom Falcone Gigante ”Vješalom”, koja je lažno optužena deset godina odležala u umobolnici Arkham. U njihovim očima Oz je istodobno ubojica mekog srca, vozač, osoba od povjerenja, uzor, ali i nemilosrdni gad, osoba bez trunke morala, časti, natruhe ljubavi. Pingvin kolažno povlači sve konce radnje u seriji, Sofia je psihološka bomba otkačenog osigurača, stylish ikona cijele 2024. godine, a Victor je dokaz kako u tom i takvom društvu nitko zapravo nema nikakve zaštite.
Seriju odlikuju besprijekorne glumačke izvedbe, posebno se to odnosi na Farrella i njegove fantastične sposobnosti fizičke prilagodbe različitim vrstama filmskih likova, koji minucioznom glumom fantastično dočarava lik Pingvina. S druge strane, njegov savršeni kontrapunkt je glumica Cristin Milioti, koja liku Sofije daje vlastitu punokrvnu kreaciju ljupke, pametne, nježne i mentalno uništene osobe. Njihov međuodnos pokretač je cjelokupne radnje, a fluidnost režije i neusiljen glumački izraz daju seriji prijeko potrebni dramski impuls i tenzičnost.
Batmane oprosti, ali nisi nam nedostajao
Pozornost se održava tempom i ritmom koji je brz, ali ne i prebrz, a izražena slikovnost kamere dočarava duh i tjeskobno ozračje Gothama. Začudni dramski kontrasti, neočekivani otkrića i obrati u radnji, doprinose savršenom ugođaju rasula, uništenja, napetosti i neizvjesnosti podzemlja ovog izmaštanog grada šišmiša. Stil i likovi serije su pomaknuti, ali opet totalno životni, s odbljescima humora, uznemirujući. Epizode su zanimljive i dinamične u gradiranju radnje, filmski izraz je visoko estetiziran i dojmljiv. Dramaturško narativna razina je dosljedna, uz manje nedostatke poput povremenih recikliranja općih mjesta gangsterske drame (Scareface, Sopranosi i Kum), ali to ćemo kreativnoj ekipi sa seta Pingvina lako oprostiti i gledati kao na posvetu ovim kultnim naslovima. Poneki klišeizirani trenutak ili ponovljeni ustaljeni žanrovski motiv, nije razlog da seriju ne proglasimo vrhunskom jesenskom TV poslasticom. Ipak je u njoj sve napravljeno na drugačiji način: i sadržajno i značenjski i vizualno. I što je najvažnije u seriji se uopće ne pojavljuje Batman. Zato veliko hvala scenaristima.
Naziv izvornika: The Penguin
Mreža: Max, 2024.
Žanr: Kriminalistička drama
Foto: www.max.com