‘Po zagovoru svetog Vlaha’ ime je nove izložbe Miša Baričevića, velikog dubrovačkog umjetnika čiji prepoznatljiv rad ovom večeri iskoračuje u neke sasvim nove i zanimljive dimenzije.
Kako je autor i sam kazao, prilikom otvorenja izložbe, inače u prostorima Društva prijatelja dubrovačke starine u Širokoj ulici, ‘Po zagovoru svetog Vlaha’ njegov je CT, puls, drukčija energija. Radovi su nastali motivom Parca i njemu posvećene godine, slijedeći već dobro utabani put Baričevog izričaja, koji za fokus uvijek, ‘negdje i nekako’, ima dubrovački motiv.
Izložbu je biranim riječima otvorio Antun Karaman, povijesničar umjetnosti, pročitavši tekst još jednog povijesničara umjetnosti, onog ‘malo starijeg’, Tomislava Šuljka, kojeg prenosimo:
Kao u nekoj finoj mreži vremena, promiču događaji, ljudi, simboli. I bez naslova izložbe, gledatelj bi osjetio protok vremena nad kojim bdi jedan uzvišeni lik. I bez narativnog, realističkog opisa, gledatelj prepoznaje lik svetog Vlaha, barjake, standale, moći i ljude koji promiču Stradunom, ne smo u ovom vremenu, već stoljećima.
U gusto, minuciozno iscrtanoj potki, događaju se nama poznate scene Feste. Vrijeme protječe u beskrajnom nizu crtica koje ujedinjene predstavljaju izvanredno profinjen osjećaj autora za likovni sklad cjeline.
Da bi razbio monotoniju te osnovne podloge bez broja crtica, Baričević vrlo hrabro, nenadanim akcentom neke dijagonale ili vertikale uzbuđuje gledaoca i upućuje ga u bit slike, a to je – osoban likovni doživljaj tog nečeg mističnog u prohodu vremena, tog nečeg tajnovitog pod zaštitom svetog Vlaha.
Naslov izložbe ‘Po zagovoru svetog Vlaha’ sugerira naš put i način gledanja slike. No, bez obzira na naslov, bitno je ono uravnoteženo titranje koje nastaje minucioznim ispreplitanjem linija. Potezi kista su sigurni, a kompozicija cjeline je uvijek sačuvana unatoč, ponekad naglašenim, detaljima koji ponešto izravnije pripovijedaju o temi (mitra, biskupski štap, Grad u ruci sv. Vlaha i sl.).
Prateći godinama slikarske radove gospara Miša Baričevića, mogu uočiti određeni kontinuitet u načinu likovnog izražavanja pa ove ‘grafizme’ možemo naći i u mnogo starijim slikama i ciklusima, kao što su na primjer ‘Hridi’, iako je tematika posve oprečna.
U svakom slučaju, ovom izložbom gospar Mišo Baričević je pokazao dubinu i širinu svog likovnog izraza i kvalitetu kojoj nema prigovora. Pokazao je, nadasve, izvanredan senzibilitet i široku likovnu kulturu koja mu omogućava više likovnih izražaja, a da pri tome ostaje autorski prepoznatljiv. Ova izložba je zaista jedan vrlo lijep i vrijedan poklon autora proslavi godine posvećene Svetom Vlahu.
Zahvalivši se svima koji su sudjelovali u realizaciji ove izložbe, autor je istaknuo da je, iako skoro svake godine ostvari izložbu posvećenu svetom Vlahu, ovu godinu htio napraviti nešto drugačije.
-Malo sam se ozbiljnije ‘stavio’ kako bi Godina svetog Vlaha imala veću težinu. Ne znam jesam li uspio, pokušao sam na ovaj način, ne novi, prikazati Parca. Ovo je kamena arabeska u kojoj ja tražim naznake figuracije. Crta ili linija, kamena fuga koju vidite – kad smo postavljali izložbu, ušla je jedna žena i rekla da njoj ovo izgleda ‘kardiološki’. Kazao sam, ‘u pravu ste, ovo je moj CT’. Možda su ga malo prekinuli potresi, ratovi, ali od prve do zadnje slike, ova linija teče. Ne znam dokad će teći, vjerojatno dok liječnik Sveti Vlaho ne reče: ‘Gotovo je’ – kazao je autor Baričević za kraj.