O poreznoj reformi i ‘uvođenju reda’ u kratkoročni, turistički, najam konzultirali smo do sada vladajuće, oporbene i struku. Na red su došli oni kojih se najviše tiče i oni su zapravo najvažniji u cijeloj priči – građani. Jesu li najavljene promjene ‘udar na malog čovjeka’ kako jedni tvrde ili pak zaštita njegove kvalitete življenja i egzistencije? Porazgovarali smo s onima koji su ‘na terenu’, predsjednicima turistički najatraktivnijih gradskih kotareva: Grada, Ploča i Lapada.
U Gradu se ne žale, jer nema smisla?!
Gradskom kotaru Grad, otkriva nampredsjednik Marin Krstulović (Srđ je Grad) nitko se nije žalio ‘jer je Zakon stvar državne, a ne mjesne politike te još nije izglasan u Saboru.
—Mislim da je glupo komentirati izjave političara koji još ne znaju kakav će biti Zakon, jer je javno savjetovanje trajalo do 24. listopada. Ali bit ću glup i moj komentar komentara je ako se porez na kuće za odmor transformira i učini porezom na nekretnine, nama stvari ostaju iste jer se ne može više povećati paušal, za koji govore da će se sad zvati porez, jer mi jedini u Hrvatskoj plaćamo najveći paušal predviđen Zakonom od 200 eura po krevetu – smatra Krstulović podsjećajući kako su se građani žalili 2020. za vrijeme nepostojeće turističke sezone, uništene Covidom.
—Obećana je pomoć od strane gradonačelnika, ali osim države koja je oprostila trećinu nameta, Grad Dubrovnik nije učinio ništa, iznajmljivači su i tada platili 1500 kuna po krevetu, iako nije bilo sezone i prihoda. Stoga će građani, kao i do sada, plaćati duplo skuplje. Veseli nas da će drugi proći duplo jeftinije. Prema Prijedlogu Zakona Grad Dubrovnik će biti oslobođen poreza, toliko o jednakosti. Mislim kako povećanje poreza na kuće za odmor neće značajno povećati prihode Gradu Dubrovniku jer vrlo često kuće koje se koriste za kratkoročni najam, imaju stvarno ili lažno prijavljene stanare, koji onda iznajmljuju prema Pravilniku o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Domaćinstvo ne živi u kući za odmor te stoga ne plaća porez na kuće za odmor, ali zbog toga ljudi nekad lažno prijavljuju mjesto stanovanja pa tako Kotar Grad ima više glasača nego stanovnika – pojašnjava nam Krstulović koji smatra kako je sve zapravo odlučeno izglasavanjem Plana upravljanja.
Parazitiranje na položajnoj renti
—Prekomjerno afitavanje i parazitiranje na položajnoj renti, a što su nam omogućili preci, ubrzano uništavaju Živi Grad. Na Zborovima je naglašena potreba poreznog razlikovanja različitih tipova afitavanja, između kuće u kojoj se živi i afitava i afitavanja više objekata u kojima se ne živi, a koje dovodi do nemogućnosti priuštivog stanovanja za mlade i stare. Porez na nekretnine mora više gađati bogatije i one s više nekretnina nego siromašnije, odnosno progresivno one s više stanova, nego nekoga s vikendicom ili npr. udjelom u kući na selu. Njima je objekt primarno u funkciji života ili familijarne povijesti, a ne investicija u tko zna koji apartman ili čekanje na povrat zbog povećanog rasta cijena nekretnina. Greška je što se ne procjenjuje i oporezuje na osnovu vrijednosti nekretnine kao što rade Francuzi, kad vam neto bogatstvo prelazi 1,3 milijuna eura, plaćate progresivni porez po stopi od 0,5 do 1,5 posto vrijednosti. Uglavnom, uvijek kad se uvodi novi porez, državi fali para, a izbori su bili nedavno. Prijedlogom smo izjednačeni s bankama pa se toplo nadam da ćemo imati milijarde kao one – sarkastično zaključuje Krstulović.
Na Pločama jedni brinu, drugi pozdravljaju
—Jako veliki broj ljudi na Pločama se bavi turizmom, a na sve građane turizam ne utječe na jednak način. Oni kojima je turizam egzistencija su rezervirani ili zabrinuti, a ostali kojima se s turizmom smanjila kvaliteta života pozdravljaju uvođenje većeg reda u turističku branšu. Većina je mišljenja da je pozitivno da se dio odluka prebaci na lokalne samouprave i time dobiju veće mogućnosti sudjelovanja u kreiranju održivije budućnosti – kazao nam je predsjednik Gradskog kotara Ploče iza Grada Đani Banovac (HDZ).
—Dubrovnik kao destinacija predstavlja najvredniji dio hrvatske turističke ponude i najava maksimalnog iznosa paušala za mene i većinu sugovornika po tom pitanju nije ikakvo iznenađenje. Osobno sam mišljenja da svi mi stanovnici Grada moramo zajednički promišljati kako naprijed, a da isključivo uz komunikaciju i suradnju s Gradom, gradskim upravnim odjelima, turističkim zajednicama, moramo donositi odluke o našoj budućnosti jer nam nažalost osim turizma nije ništa ostalo na što se možemo osloniti. Nije nas previše opametila pandemija korona virusa kada smo vidjeli koliko je neizvjesno ovisiti samo o monokulturi – turizmu – zaključio je Banovac.
Reakcije u Lapadu negativne
—Dubrovnik je grad u kojem se velika većina građana direktno ili indirektno bavi turizmom. Također ovdje imamo veliki broj građana koji se bave iznajmljivanjem da bi popravili svoj kućni budžet, jer je u Hrvatskoj teško živjeti od mjesečne plaće, a pogotovo je to teže kad živiš u po mnogima najskupljem gradu u Hrvatskoj. Naravno da reakcije većine građana koji se bave iznajmljivanjem nisu pozitivne. Jer ovo je još jedan dodatni udar na njihov kućni budžet i kvalitetu života. Osim paušala koji plaćaju tu su još dodatni porezi, PDV na proviziju od platformi, troškovi unutar smještaja, konstantna ulaganja u kvalitetu i standard da bi bili konkurentniji, a sve je poskupjelo, od građevinskih radova, materijala, namještaja, usluga čišćenja itd. Reda svakako treba uvesti, ali pametno i dobro isplanirano u suradnji s građanima/iznajmljivačima. Mislim da ovdje nema mjesta prevelikoj euforiji koju gradonačelnik doživljava – rekla nam je predsjednica Gradskog kotara Lapad Anamarija Miletić (Srđ je Grad), koja smatra da obiteljski smještaj ne bi trebao biti obuhvaćen porezom na nekretnine, već da bi trebalo ostaviti paušalni porez s pravednim raspodjelom.
—Potrebno je razdvojiti komercijalni od obiteljskog smještaja i napraviti veću kontrolu primarno stranaca koji grade i iznajmljuju zgrade na obali za malu naknadu. Kad smo već kod pravednog poreznog opterećenja što je s tim kod banaka, velikih nacionalnih i monopolističkih korporacija u Hrvatskoj? Činjenca je da sadašnji porezni sustav najviše oporezuje rad i horizontalno zahvaća najširi broj građana. Dok su s druge strane imovina i kapital nisko oporezivani. I imamo posljedice koje su svima vidljive, od štednje u nekretninama koja vodi do stalnog rasta cijena nekretnina do niskih stopa oporezivanja za pojedine djelatnosti. To jedna ili dvije mjere same po sebi ne mogu promijeniti. Objašnjenja da se time ispravlja nepravda ili da će ovim mjerama pasti cijene stanova, građani preći na dugoročno iznajmljivanje ne drže vodu – jasna je Miletić prema čijem je mišljenju istinska promjena moguća samo kroz promjenu odnosa prema građanima iskrenim iznošenjem ideja u kojem smjeru želimo rasporediti porezna rasterećenja i koje politike i novi zakonski okvir predlažemo kako bi se to dogodilo.