U narednih petnaestak dana Lučka uprava Ploče trebala bi započeti s realizacijom projekta vrijednog 85 milijuna kuna. Riječ je o izgradnji modernog ulaznog kompleksa luke, za čije su radove ishođene sve dozvole te slijedi potpisivanje ugovora s izvođačima.
Radovi bi trebali biti završeni u roku od 18 mjeseci, a nositelj je pločanska Lučka uprava koja je sredstva osigurala iz kredita Svjetske banke, dok je Vlada RH jamac. Izgradnja kompleksa za ulaz i izlaz tereta je jedan od glavnih komponenti razvoja luke Ploče i integracije trgovine i transporta, a u tijeku su izgradnje i terminala za rasute terete, terminala za tekuće terete, postrojenja za proizvodnju biodizela te višenamjenski skladišni prostor za luksuzne robe. Lučka uprava Ploče kao nositelj tih projekata u sklopu projektne cjeline Integracije trgovine i transporta uložit će u infrastrukturu sredstva u visini jedne milijarde kuna. No, pored svih tzv. građevinskih radova Lučka uprava posljednjih osam mjeseci provodi i značajne reorganizacijske procese unutar same institucije. O promjenama koje su nastupile, ali i budućnosti luke Ploče kao i same doline Neretve razgovarali smo s ravnateljicom Lučke uprave Dešom Rathman.
– Dolaskom na čelo Lučke uprave Ploče morala sam se nositi sa naslijeđem i unutar institucije i na području same luke. Zatekla sam naslijeđe poslovnog funkcioniranja, ali i samog razmišljanja. Lučka uprava je državna institucija i teško je nešto preko noći mijenjati. To je cijeli formalni proces, međutim nakon osam mjeseci smo pri kraju tog procesa kojemu je cilj da Lučka uprava počne djelovati kao institucija koja usmjerava razvoj. Rade se strateški planovi, prije svega plan koncesija kojeg ćemo okončati do kraja godine. Formiranje novih poslovnih procesa tražilo je i reorganizaciju ustanove koja bi također trebala uskoro biti dovršena. Ustanovu smo potpuno presložili, otvorili smo nove odjele, razradili novi ustroj, sistematizaciju za 36 djelatnika kao i definirali upravljačke procese.
Problem prvenstvenih koncesija
Kakvo ste zapravo stanje zatekli?
– Prije svega svrha i smisao institucije nije bila definirana kako treba, a samim time ni poslovni procesi Lučke uprave. Slijedom toga, nisu bile dobro podijeljene ni uloge među subjektima koje funkcioniraju na području luke. Zapravo, situacija je slična kao i u svim ostalim lukama u Hrvatskoj, utoliko što uloga i svrha, premda prilično dobro definirana zakonskom pozadinom, nije prikladno provedena u praksu. Lučka uprava je institucija koja upravlja lukom, što znači da je njena misija djelovati u smjeru u kojem svi subjekti koji funkcioniraju na području čine jednu homogenu cjelinu. To konkretno znači usklađivanje svih aspekata i svih elemenata unutar lučkog sustava i usklađivanja svih elemenata funkcioniranja s okruženjem, jer naravno da luka nije jedna izdvojena cjelina. Ona mora biti implementirana u okruženju da bi optimalno djelovala.
Koncesija je, konkretno, jedan od mehanizama upravljanja. S koncesijama se javio prvi veliki problem. Kod pretvorbe su, prije dvadesetak godina, dodijeljene prvenstvene koncesije čijim se ugovorima pristupilo prilično paušalno i površno. Ti su ugovori sklopljeni na dugo vremensko razdoblje, a onda i u velikom broju slučajeva i produljeni. Tako recimo Luka d.d. ima koncesiju do 2055. godine, a sličan primjer dijeli i veliki broj koncesija tvrtki kćeri. To je zapravo jedan vid monopolizacije unutar kojega, kroz ugovore, nisu definirani mehanizmi upravljanja, načini postupanja, standardi, kvalitete, regulaciju cijene, a i samo pitanje ekološkog aspekta je trebalo biti strogo ugrađeno u koncesijske ugovore.
Ugovore je teško, gotovo nemoguće mijenjati. No što možete napraviti?
– Ne može se tu puno promijeniti, jer je sve zadano. Ono što nam može pomoći jest da smo na neki način u novom poslovnom okruženju jer smo dio Europske unije. To je dinamično tržište s naglašenim procesima globalizacije i internalizacije i sad se postavlja pitanje kako uz postojeća ograničenja pristupiti svemu tome. Proces komercijalizacije, odnosno marketinga luke je nešto što je vrlo bitno, a njega ne može voditi svaki subjekt pojedinačno. Isto kao što se ni cjenovna politika ne može voditi pojedinačno, već mora postojati tijelo na razini cijelog lučkog sustava koje formira strateške planove, planove razvoja i onda usmjerava prema tome sve subjekte. To je posao i zadaća lučke uprave.
Zapravo tu niste naišli na razumijevanje korisnika? Zašto?
– Pitanje razumijevanja je zapravo pitanje načina razmišljanja. Dvadeset godina se funkcionira na jedan način, pa nisam ni očekivala da ću naići na razumijevanje. Radi se o dugotrajnom procesu, kojega mi zasad možemo razvijati kroz teoriju, a onda malo pomalo provoditi u praksu. Međutim, dok god je promet na niskoj razini, na razini kakva je sad u luci, teško da to u praksi uopće može zaživjeti jer nedostaje pokretačka snaga.
Ploče kao 'bosanska luka'
Kakva je Vaša suradnja s Lukom d.d.?
– Ne mogu reći da je moja suradnja s Lukom Ploče na čijem je čelu gospodin Pavlović loša, samo se dijalog po pitanju nekog zajedničkog funkcioniranja nije nikad uspostavio. Zajedničko funkcioniranje u regulaciji raznoraznih elemenata gdje je prepoznata uloga koncesionara Luke Ploče koji je vrlo važan privredni subjekt i uloga Lučke uprave kao nekoga tko upravlja lukom i koji je davatelj koncesije, nije uspostavljen. I pitanje naknada koje se naplaćuju od krajnjih korisnika je nešto što bi putem cjenovne politike trebala regulirati Lučka uprava. Međutim, postoji već uvriježeni način funkcioniranja. Možete zamisliti kad nešto postoji 20 godina kako sad doći i preko noći to promijeniti. Ja sam svjesna da se to ne može. S jedne strane imamo lučku pristojbu koja je naknada, odnosno prihod javnog sektora, pa tu nije osnova troškovna kalkulacije cijene nego je kriterij za određivanje visine mnogo složeniji i uzima u obzir potrebu za realokacijom sredstava u javno dobro, a s druge imamo profitni sektor koji formiranje cijena usluga mora temeljiti na kalkulaciji troška . Lučka uprava ima regulatorsku ulogu u procesu formiranja cijena a da bi je realizirala, morala bi imati stalan uvid u poslovanje svih koncesionara. Govorimo o ukupnom trošku koji korisnik ostvari na području luke. On se sastoji od niza stavki, od priveza, odveza, pilotaže, teglenja, zatim manipulacije teretom itd. za korisnika je trošak koji je ostvario u luci jedinstvena stavka, njega ne zanima kako će se to distribuirati. S druge strane pitanje upravljanja s ukupnim troškom i njegovom strukturom, zapravo pitanje koliko koji subjekt sudjeluje u svemu tome i da li on sudjeluje na prirodan način uzima parcijalni dio u skladu s objektivnim kriterijima. Na kraju je ipak najvažnije da je luka u cjelini cjenovno konkurentna, a to se može postići sagledavanjem isključivo na jedinstvenoj razini upravljanja. Da bi netko mogao odgovoriti na to pitanje – za sve treba imati uvid u poslovanje. Uvid u poslovanje tvrtke od strane lučke uprave je za mnoge još uvijek blago rečeno dvojbena kategorija. Smatra se da je to ili poslovna tajna ili lučka uprava nema pravo pristupa tim podacima, što je zapravo smiješno, obzirom na upravljačku i regulatornu ulogu ove ustanove. I na kraju, po Zakonu o koncesijama, Lučka uprava je dužna imati uvid u poslovanje i regulirati način na koji profitni i privatni sektor na području luke funkcionira i imati uvid u rezultate poslovanja i pratiti je li nešto efikasno ili nije, kako bi se mogli popraviti ili eliminirati neefikasni elementi. Ekonomsko načelo je nešto što je svima cilj, odnosno što je svima zadano kao obaveza. U većini europskih zemalja imamo Lučke uprave koje upravljaju lukama po principu moderatora i onoga koji usmjerava i planira razvoj. Sve više su to apstraktne funkcije kojima se bavi lučka uprava, a sve manje funkcije u kojima gradimo operativnu obalu ili drugu infrastrukturu.
Lučka uprava Ploče nije nova institucija. Što se događalo svih ovih godina?
– Možda je odgovor upravo u tom ustaljenom načinu funkcioniranja, odnosno tako je bilo do sada. To je jedno naslijeđe načina razmišljanja vezano za tržište Bosne i Hercegovine. Razmišljanje je sljedeće – to je bosanska luka i mi smo tako navikli, i tako idemo dalje. Tržište BiH je jedino tržište na koje je luka Ploče orijentirana. Naravno, kada je cijelo poslovanje orijentirano prema samo jednom resursu, odnosno prema jednom tržištu onda to ujedno i donosi rizik. Ako to tržište funkcionira može donijeti prosperitet, međutim to je veliki poslovni rizik. Da bi se smanjio rizik, naravno da je onda mogućnost diversifikacije tržišta nešto što je sigurno jako dobro došlo. Odnosno diversifikacija djelatnosti općenito, a istodobno se nije radilo na konkurentnosti luke. Cjenovna politika je tek jedan od činitelja konkurentnosti. Međutim, tu se postavlja pitanje upravljanja kvalitetom usluge, a koncesijski ugovori su nešto što je zadano i tamo to nije regulirano pa je pitanje kvalitete usluge vrlo teško dokučiti. Imamo situaciju da je kroz projekte integracije trgovine i transporta od strane samo lučke uprave od 2006., kad je tek započeo, do danas uloženo oko milijardu kuna. Istovremeno je promet naglo pao. Što to objašnjava? To objašnjava upravo time nedostatkom promišljanja, odnosno nedostatkom procesa komercijalizacije i marketinga luke.
Nema jedinstvenog dogovora
Sada smo članica Europske unije. Može li se luka Ploče nametnuti i na druga europska tržišta?
– Za zemlje srednje Europe, zapravo najkraći promet je preko Luke Ploče. Kad bi gledali čisto geografski onda uopće ne bi bilo upitno hoće li transport roba ići preko Luke Ploče ili ne. Pozitivan element u svemu tome je to što Luka Ploče raspolaže jako velikim prostorom. Imamo dio od 40-tak hektara koji još uvijek nije koncesioniran. Pitanje je na koji način njega upotrijebiti. Taj prostor je uz geografski položaj zapravo najveće bogatstvo s kojim raspolaže luka Ploče zajedno sa zaleđem koje je neopterećeno u prometnom smislu. U odnosu na luku Rijeka koja je zagušena, pločanska luka ima neusporedivo povoljnije uvjete za razvijanje usluge transporta i distribucija. Taj logistički aspekt organizacijski treba unaprijediti da bi luka Ploče bila konkurentna. Mi sad imamo situaciju da se preko Rijeke organizira transport roba u mnoge destinacije puno duljim putem.
Tko sklapa poslove u cijelom tom sustavu?
– Luka d.d. ima svoje poslovne partnere, premda smatram da bi Lučka uprava trebala sudjelovati u tom procesu i nalaziti poslovne partnere te djelovati kao karika u cijelom tom prometnom lancu. Transport roba je specifičan po tome što imate prometni pravac, u ovom slučaju to je prometni pravac koridora 5C. Luka sama po sebi, po svim obilježjima može biti jako konkurentna, može imati visoku kvalitetu usluga, niske cijene. Međutim ako prometni pravac između luka i točke u koju želimo da se roba transportira nije dovoljno konkurentan, onda i luka nema smisao. Sve to netko mora koordinirati. Pitanje je i diversifikacije tržišta, dakle izlaska na mnoga druga ciljna tržišta za koja potencijalno postoji interes. Mi smo razgovarali s različitim poslovnim partnerima, međutim uvijek je problem što na području luke ne postoji jedinstven odgovor, kome se obratiti i kod krajnje usluge, ali i razvijanja prometnog pravca. Samo od sebe se neće ništa dogoditi. Dosad smo imali pasivan način poslovanja – ulaganje i čekanje da se nešto dogodi. Nadam se da je došlo novo doba i novo okruženje. Lučka uprava bi mogla biti nositelj takve inicijativa.
Kako nametnuti novi način funkcioniranja. Imate li potporu resornog ministarstva?
– Naravno da to nije lako i da to ne mogu sama. Neki na luku Ploče gledaju kao na neku bosansku luku koja trenutno baš nema pretjerano šanse i nije prepoznata. Luka Ploče, nažalost, nije dovoljno prepoznata kao strateško opredjeljenje Republike Hrvatske. Mislim da to nije dobro, jer zašto prepoznati samo Luku Rijeka? Luka Ploče ima sigurno puno više potencijala.
Jaki lobi Rijeke i Zagreba
Pa jeste li u Zagrebu pokušali iznijeti te stavove te im na jedan način skrenuti pozornost na luku Ploče?
– Sve se na neki način događa po inerciji. Rijeka i Zagreb su povezaniji, lobiranje je puno jače. Naravno da sam pokušala pokušavala u više navrata, međutim treba vremena za promjene. Potrebni su i resursi, ljudi, priprema ali i konkretni pokazatelji, između ostalog. Kad pokušavamo demantirati takav jedan stav da je Luka Rijeka glavna hrvatska luka, a Ploče trenutno nemaju perspektivu te ne možemo nastupiti na način da tek nešto pričamo, moramo nešto i pokazati. U narednom razdoblju do kraja godine jedan od osnovnih ciljeva je napraviti strateško-marketinški plan i unutar toga plan koncesija. Sagledavamo sve aktivnosti, odnosno djelatnosti koje bi se mogle razviti, ali i na najbolji mogući način iskoristio lučki prostor. Tome ne možemo paušalno pristupiti. Potrebno je sagledati sve resurse u okruženju, dakle ne samo luku, već i cijelog kraj koji je izrazito bogat prirodnim i prometnim resursima. Zapravo luka Ploče se u javnosti na neki način doživljava kao bosanska luka. Stvoren je dojam to što gravitiramo prema tržištu BiH da se doživljava kao negativan faktor to bi trebala biti pozitivna stavka. Činjenica je da cjelokupno gospodarstvo BiH gravitira luci Ploče i baš to bi trebalo iskoristiti, i interpretirati kao jednu od najvećih šansi luge Ploče gdje će ona imati ulogu nositelja razvoja i uklapanja ove regije u europsko okruženje.
Hoće li luka Ploče ostati samo industrijska luka?
– Ona je zamišljena kao logistički centar. Ako govorimo o transportnoj usluzi, odnosno o luci za promet i transport roba onda osim transportne usluge predviđeno je i razvijanje dodatnih djelatnosti odnosno djelatnosti koje dodaju vrijednost samoj robi unutar područja luke. To bi trebalo povećati konkurentnost luke, ali opet je pitanje kvalitete usluga i nositelja usluga. Isto tako ne treba zanemariti ni dodatne djelatnosti koje nisu usko vezane za transportnu uslugu, s obzirom na prostor kojim luka raspolaže. Znači puno toga dolazi u obzir, a posebno sagledavajući luku s aspekta prirodnih resursa koji su tamo izrazito bogati pa zapečatiti razvoj Neretve u jednom smjeru nije pitanje same luke, već cijeloga kraja. Zato se tome treba pristupiti jako odgovorno. Trenutno se u luci kroz privatnu inicijativu koncesionara razvija pogon za proizvodnju biodizela i višenamjensko skladište luksuzne robe, kao i terminal za tekuće terete.
Kako su Vas Pločani prihvatili?
– Mislim da su iznenađeni sa mnom kao i s novom poslovnom filozofijom. Iznenađenje je prisutno zato što se ne radi o standardnim rješenjima svemu tome pristupam na način da s jedne strane znam kojim putem treba ići, a sve ovo ostalo, faktore koji me nastaje usmjeriti negdje drugdje, pripisujem očekivanom otporu ipak male sredine sa ustaljenim načinom funkcioniranjai na to ne obraćam pažnju previše. Generalno mogu reći da sam jako zadovoljna. Atmosfera je vrlo pozitivna. Uživam raditi i zaista mi je odlazak na posao pozitivni diosvakodnevice. Posao je veoma kreativan, potecijala ima jako puno i to je ono što mi se, uz dobru radnu atmosferu, najviše sviđa.