Jako je puno segmenata koji se vezuju za razvod braka, naročito onoga gdje su djeca još uvijek maloljetna. Jedan se svakako tiče izrade Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji mora odobriti Zavod za socijalni rad, odnosno Centar za socijalnu skrb, kako bi se uopće mogao sudskim putem pokrenuti sam razvod braka.
-Mi smo se dogovorili da ćemo se u vezi djece dogovarati i nema stoga potrebe da u taj Plan stavljamo detalje kad će djeca biti kod koga – samo je jedan od komentara koje sam čula zadnje vrijeme. A čula sam ih sličnih poprilično. Naročito od kada sam objavila knjigu “Vodič kroz razvod braka” nakon čega mi se redovno javljaju oni koji kreću u razvod s pitanjima i zamolbama za pomoć. Naime, ljudima nije jasno zašto moraju navesti točno vrijeme preuzimanja i vraćanja djeteta od strane roditelja s kojim dijete ne živi na adresu prebivališta. Kao ni koji dio školskih praznika, koje državne blagdane i slično će dijete/djeca gdje provoditi.
E sad ono ključno u cijeloj priči – Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora biti sastavljen u vidu ovršne isprave! Što bi to značilo? Da za slučaj da se ne poštuje, mogu intervenirati nadležne službe. Da – nad ovrhama djece se svi zgražamo. Nema potresnijih prizora od prisilnog odvođenja djeteta/djece, a svjedočili smo im i kroz medije. Policija, „publika“, dijete koje vrišti i opire se dok primjerice otac (ili majka) plače, dere se, ne da… Grozno je kad dođe do toga, pa tko god bio kriv. U tome ćemo se svi, sigurna sam, složiti. I oštro osuditi roditelja/roditelje koji čini/čine svom djetetu/djeci takvu strahotu, traumu za života. Međutim, pravno ta opcija mora postojati kad jedna strana opstruira drugu u ostvarenju svog roditeljskog prava. Ujedno i djetetu uskraćuje drugog roditelja. Slučajevi su različiti. Nekad je dijete izmanipulirano od strane jednog roditelja, pa zato odbija ići kod drugoga. To je ono što struka naziva „otuđenje djeteta od roditelja“. Ponekad je zaista odbijanje jednog roditelja da preda dijete drugom, kao i plač djeteta da ne želi…, utemeljeno. Međutim pitanja eventualnog zlostavljanja ili neprimjerenog ponašanja, neadekvatnog odgoja, ne mogu se rješavati kršenjem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Mi možemo u tim slučajevima, naročito ako smo i sami roditelji, u potpunosti razumjeti i suosjećati… Naročito ako su institucije podbacile… Ali nikome, pa tako ni roditeljima, jednostavno nije dopušteno uzimati pravdu u svoje ruke. Mora se činjenica da je primjerice drugi roditelj alkoholičar koji zlostavlja dijete prijaviti i biti ustrajan u dokazivanju da je nužno dijete od tog roditelja razdvojiti. Na žalost. Dok se ne „popravi“. Ili pak trajno ako je „popravak“ nemoguć.
Nema “prema dogovoru”!
Dakle, za sve koji se razvode ili to planiraju učiniti, evo ključnih informacija o sastavljanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi…
Taj Plan mora biti sastavljen u vidu ovršne isprave! Ovršna isprava je ona koja omogućuje prisilno ostvarenje. To je akt, u ovom slučaju plan odnosno dogovor, u konačnici rješenje Centra, koji dokazuje postojanje jasnih pravila, te kao takav omogućuje nadležnim tijelima da se na temelju njega, za slučaj nužnosti, provede ovrha.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi možete, nakon što ste poslali Centru Zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja, sastaviti vas dvoje roditelja samostalno. Možete doduše i uz pomoć djelatnika Centra. Mada je moja preporuka da pokušate sami i donesete gotov Plan na Centar. U tom slučaju ćete, pod uvjetom da je Plan sastavljen kako spada, na Centar samo jednom i sve će biti vrlo brzo okončano s njihove strane. U pravilu je tako. A da bi Plan bio „kako spada“ morate navesti sve detaljno. Neovisno o tome što ćete se vi dogovarati… Dakle, u Planu mora pisati kod koga će dijete stanovati, a kada će biti s drugim roditeljem. I to vrlo precizno. Primjerice „Dijete će stanovati kod majke, a s ocem će provoditi svaki vikend i to od petka popodne u 16 sati do nedjelje navečer u 20 sati. Otac će dijete preuzimati na adresi majke i na istu je vraćati.“
Isto vrijedi za državne blagdane i školske praznike. Primjerice „svaki drugi državni blagdan dijete će provoditi s ocem, kao i prvu polovicu školskih praznika“.
Navedeno, smatram da je bitno istaknuti, ne mora biti u praksi kako piše na papiru. Vi se možete, neovisno o onome što stoji u Planu, dogovarati drugačije. Ali mora kako je navedeno, precizno, biti zapisano u Planu. U suprotnom, ako napišete „roditelji će se dogovarati“ ili slično, riskirate da vam najprije Centar ne odobri takav Plan. A čak i da ga Centar odobri – neće sud. Jer nije ovršna isprava, a to je, pravno, nedopustivo!
