Zbog svog zdravstvenog stanja koje je jako narušeno i uzrokovano pogrešnom liječničkom dijagnozom, koja je sa sobom povukla liječenje potpuno pogrešnim lijekovima, jedva sam izvukla živu glavu.
Bila sam primorana u više navrata boraviti na Hitnom prijemu OB Dubrovnik, a samo u posljednjih deset dana tamo sam boravila čak četiri puta, i to nikad manje od 5, 6 sati, a posljednji put tamo sam provela čak 12 sati. U tih 12 sati imala sam priliku upoznati i jutarnju, i popodnevnu i noćnu smjenu. Svi, ali zaista svi do jednog od tehničara, sve medicinske sestre, liječnici opće prakse i specijalisti, svi su oni za čistu peticu! Posao koji odrađuju s velikom profesionalnošću i s posvećenom pažnjom prema svakom pacijentu (bez obzira na dob i stanje) u meni je izazvao samo divljenje. Kapa do poda, moj duboki naklon i jedno veliko hvala tim ljudima!
Nije sve tako crno u Općoj bolnici Dubrovnik, a vjerujte mi – ovdje sam se nagledala svakakvih ‘spodoba’ koji sebe nazivaju liječnicima i zdravstvenim radnicima, a u stvarnosti bi im trebalo da oprostite ‘nabiti nogu u guzicu’ i zabraniti im da rade u zdravstvu. No, o tome nekom drugom prilikom jer sam ovo napisala kako bi pohvalila sve one divne mahom mlade ljude koji su se za mene pobrinuli kao za nekoga ‘svoga’.
Svi smo mi ljudi, ali rijetko tko je čovjek. Predlažem tri ljudine za Nagradu Grada Dubrovnika, ma što Grada Dubrovnika, ja bi njih predložila za Nobel prize for being a human, a to su: dr. Dragutin Petković, dr. Željko Bačić i dr. Ivan Šućur. Ovi ljudi zaslužuju puno više medijske pozornosti od onih kojima nas svakodnevno zasipaju, od korumpiranih političara do raznih celebrityja i svakojakih piz**rija koje se serviraju našoj djeci, potpuno im iskrivljujući sustav vrijednosti. Kakva ‘Hitna služba’, ‘Uvod u autonomiju’, Goran Višnjić i ostali, ovi ljudi na Hitnom prijemu OB Dubrovnik su na našu sreću stvarni ‘likovi’!
Željka Matković iz Potomja