Festival ‘Dubrovnik u pozno jeto’ u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra, u punom je jeku.
Među mnoštvom izvrsnih glazbenika koji gostuju na festivalu našlo se i jedno Dubrovčanima poznato ime – uspješna mlada glazbenica Stefani Grbić, kojoj je ovo prvo sudjelovanje na festivalu. Osim ‘poznog ljeta’, Stefani je ostvarila zapažen nastup i na nedavno održanom festivalu opernih arija ‘Tino Pattiera’, a ističe kako se veseli i drugim skorašnjim festivalima u Dubrovniku.
Osim ‘Poznog ljeta’, dubrovačka publika je mogla uživati u Vašim koncertima i na festivalu ‘Tino Pattiera’. Kako gledate na ova dva festivala, jesu li oni motivacija za daljnje usavršavanje, za neke nove mlade glazbenike?
Na oba festivala”Tino Pattiera” i “Dubrovnik u pozno ljeto” sam imala priliku surađivati sa izvrsnim pjevačima. Na prvom sa sjajnim španjolskim tenorom Xavierom Morenom i španjolskom mezzosopranisticom Marisom Martins smo izveli recital R. Schuman: Dichterliebe i Spanish Art Songs (F. Obradors, E. Granados, X. Montsalvatge itd.) dok sam na drugom festivalu nastupila u triu sa prekrasnom zagrebačkom sopranisticom Nikolinom Pinko Behrends i svojom sugrađankom violinisticom dubrovkinjom Đanom Kahriman. Oba recitala su bila sasvim različita karaktera. Naime, uz predivni Dichterliebe gdje je uloga između klavira i glasa posve ravnopravna, uživala sam i u španjolskom repertoaru koji je izvodila mezzosopranistica na svojem maternjem jeziku te sam u tim djelima mogla otkriti sve iz ‘prve ruke’. Na posljednjem recitalu pripremili smo repertoar pod nazivom ‘Ciganska duša’ izvodeći Dvorakove Ciganske pjesme, Habaneru, Kraislerovu La Gitanu te ponešto španjolskih i hrvatskih skladatelja. Jako smo uživale svirati pred prepunim Kneževim dvorom gdje je atmosfera bila izvrsna te smo na kraju izveli još dva dodatka.
Jako sam sretna što u Dubrovniku postoje takvi festivali i što imam priliku upoznati nove glazbenike. Glazba je međunarodni jezik. Tu nije bitna ni vjera, ni nacionalnost, ni porijeklo, bitno je da volimo to što radimo i da dijelimo ono što imamo. Volim svoj grad i ljude u njemu te mi je svaki nastup istodobno i odgovornost i sreća te motivacija za idući.
Nedavno ste sudjelovali i u zanimljivom programu KD Lisinski, gdje se predstavljaju mladi glazbenici klasične glazbe. Što je publika u Lisinskom mogla čuti?
Da, svirala sam recital 27. travnja na Tribini Darko Lukić. Bila sam presretna i počašćena nastupati na istoj pozornici gdje je impresivan broj najuglednijih glazbenika održalo koncerte. Na svojem recitalu sam izvela Beethovenovu sonatu Appassionatu op. 57, Chopinovu sonatu br. 2 op. 35, šest klavirskih skladbi iz Brahmsovog opusa 118 i 7 Preludija iz ciklusa ‘Les Nuits’ Berislava Šipuša.
Često nastupate s DSO-om. Koje biste koncerte voljeli izdvojiti kao ‘najdraže’, one koji su Vam nekako prirasli srcu? Tu je i Prešernova nagrada 2010… Spomenimo i još koje priznanje!
Imamo izvrstan orkestar i svaki koncert sa DSO mi je najdraži. Ali ako baš moram izdvojiti onda bi to bio Griegov koncert u a-molu kojeg sam prvi put izvela u svibnju 2009. godine sa dirigentom I. Galioulline, te na poziv tadašnjeg direktora orkestra P. Šiše četiri mjeseca poslije i sa indonezijskim dirigentom N. Widjajom. Za taj koncert sam dobila Prešernovu nagradu u Ljubljani dok sam bila student treće godine, a prvi put sam se zaljubila baš u taj koncert kao učenica Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Ljubav prema tom koncertu je primjetila i potakla moja prva profesorica klavira Marija Grazio koja mi je i darovala note sa prekrasnom posvetom motivirajući me za daljnji rad.
Od brojnih nagrada na natjecanjima bih spomenula posljednje, međunarodno natjecanje u Firenzi 2014. gdje sam osvojila drugo mjesto. Svaki koncert predstavlja izazov i pripremu natjecateljskog karaktera da pokažemo najbolje, ako je publika zadovoljna onda mi je to najveće priznanje.
Cijeli razgovor potražite u tiskanom izdanju DuLista.