U maloj područnoj školi Osojnik učiteljica Olja di Reda pazi na pet učenika u jednom razredu, jednog drugašića, dva četvrtaša i ove godine dvije male prvašice!
Oni su Lucija Gverović i Martina Perić, drugaš Patrik Gverović i četvrtaši Štefan Koščica i Ivan Muhoberac, a s njima smo proveli prvi sat hrvatskog jezika, kojeg je učiteljica Olja podijelila na način da bude zanimljiv svima. Dan tako počinje s crtanjem, čitanjem, pogađanjem… I iskustvima koja su podijelili s DuListom o tome kako je imati ‘malu školu’.
– Za razliku od ove godine, prošle godine imali smo jednog prvaša, dva trećaša i jednog četvrtaša. Ovo je prvi put nakon četiri godine da su nam stigle dvije male djevojčice – kaže učiteljica.
Na pitanje je li to znači kako svake godine ima jedna ‘rupa’ u četiri razreda, kaže kako nije uviejk tako, ali da se među generacijama često to dogodi.
– Najviše učenika koje sam imala u devetnaest godina rada u ovoj školi jest 17 učenika unutar četiri razreda. Ova škola je uglavnom brojala između 14 i 16 učenika u četiri razreda. No, u posljednjih nekoliko godina bila je ‘rupa’, vjerujem kako su se generacije morale malo izmijeniti.
Naime, bilo je dosta situacija tipa treće ili četvrto dijete u obitelji, pa valjda dok su mladi stasali. No, preko puta učionice, u vrtiću, imamo 28 upisane djece od godine do šest godina, tak oda ponovo očekujemo više dječice u školi – kaže učiteljica.
Uz nju, tu su još i kolege iz vjeronauka i engleskog koji dolaze iz ‘glavne’ škole, OŠ Mokošica, a svako nekoliko i iz glazbenog, ovisno o mogućnostima u školi. Pitamo učiteljicu je li teško ‘koordinirati’ s malo učenika, ali više različitih razreda.
– Koliko je teško imati više razreda u jednom? Pa zapravo ne znam točno kazati. Kad sam počinjala, prije 19 godina, bilo mi je jeako teško, a sad mi je to lijepa navika – kaže učiteljica.
Na koji način podijelite sat na pet dijelova? – pitamo ju.
– Imamo standardni sat u isto vrijeme i sa svima pričam. Čini mi se kako smo sve skupa to dobro organizirali, jer smo dobili dosta povratnih informacija ovih godina – kaže učiteljica.
‘Puno je drukčije nego u vrtiću!’
No, najbolje je o školi ipak pitati – đake!
Dvije prvašice nakon puno godina, Lucija i Martina, oduševeljene su prvim tjednom u školi.
– Puno je drukčije od vrtića, i lijepo nam je. Već imamo najdraže predmete – kažu nam.
Martini je najdraža matematika, a Luciji hrvatski jezik.
– Pa ćemo jedna drugoj pomagati – kažu cure, no mi ne sumnjamo kako će ipak sve znati i da neće biti potrebe za pomaganjem.
Njihovi kolege iz klupe iza, Štefan i Ivan, imaju čak po dva najdraža predmeta! Tako je Štefanu najdraža matematika pa hrvatski jezik, a I vanu pak glazbeni i matematika. ovi četvrtaši uskoro će se pozdraviti s ostatkom ‘ekipe’ i poći u ‘veliku’ školu, ali to tek za godinu dana, kaže. Dotad, još malo će uživati u veselom društvu prijatelja Patrika – drugaša i dvije cure.
Patrik pak kaže kako mu je u školi jako lijepo, a otkriva nam i kako su mu najdraži predmeti za učiti također hrvatski jezik i matematika.
– To su najbitniji predmeti! – smije se Patrik, koji nam ipak nije htio otkriti koje predmete najmanje voli. Zašto? Zato što za njega nema ‘najgori predmet’! A kako Patrik nema od koga ‘prepisivati’, jer je jedini drugaš, tu i tamo priupita učiteljicu da mu nešto prišapne dok piše.
Za kraj obećavaju njih trojica kako će paziti na cure i van nastave, a poželjeli su se i slikati sa svojom učiteljicom. Toj smo želji udovoljili, a uz odlazak poželjeli smo im i srednu novu školsku godinu i puno uspjeha u ovoj maloj, ali opet velikoj školi…
Povijest PŠ Osojnik
Obnova nakon rata
Sve do prve polovice 19. stoljeća na području Rijeke dubrovačke nije bilo ni jedne škole. Tek sredinom 19. stoljeća tu i tamo se organizira privatno poučavanje djece. Prva osnovna škola u Mokošici otvorena je 1853.godine, a od tada u Prijevoru, Komolcu, Osojniku i Knežici (do 2.svj.rata). Nakon Drugog svjetskog rata otvorene su škole u Petrovu Selu i Sustjepanu, ali zbog malog broja učenika uskoro su prestale s radom. 1954./1955.g. sve škole na području Rijeke dubrovačke (Komolac, Knežica, Mokošica i Prijevor) su šestogodišnje, a Osojnik je imao osmogodišnju školu. Iod rata, obnovljena je PŠ i od obnove u njoj s učenicima radi učiteljica Olja di Reda.