Mnogi ljudi kako poslovno, tako i privatno muku muče sa gramatikom. Womeninadria.com tako donosi najčešće greške s kojima se svakodnevno ljudi suočavaju.
S/sa
Mala riječ, a uzrokuje toliko problema. Prijedlog s ili sa označava kretanje od mjesta gore prema mjestu dolje ili padanje (pasti sa stola), porijeklo u smislu mjesta s kojega što dolazi (s planine), sredstvo ili društvo (s prijateljima) itd. Kada upotrijebiti s, a kada sa? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: sa se upotrebljava kada riječi počinju na s, š, z i ž (sa sestrom, sa žirafom) ili za izgovorno teške suglasničke skupine: sa mnom, sa psom. U svim drugim slučajevima upotrebljavamo s.
-ije/-je i č/ć
Vjerojatno nam najviše glavobolje uzrokuje upravo uporaba -ije/-je i č/ć. Pravila za uporabu zaista je mnogo, no olakšajmo vam život – danas postoje brojni alati kojima se može provjeriti pravopis dokumenata. Današnji Microsoft Office ima mogućnost provjere pravopisa (spell check), što je vrlo korisna opcija ako želimo biti sigurni da nismo napravili pogrešku. Još je jedan vrlo koristan alat Hascheck (Hrvatski akademski spelling checker), besplatan internetski preglednik pravopisa. Program su razvili znanstvenici s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Svakako ih naučite primjenjivati.
Jer/jel’
Jer je u hrvatskom jeziku uzročni veznik. Upotrebljavamo ga kako bismo izrazili razlog određenoj pojavi/događaju i sl., npr. Nisam došao na sastanak jer sam bio bolestan. Jel’ je skraćeni oblik od je li i upotrebljava se u postavljanju pitanja, npr. Je li moguće dobiti odgovor do sutra? (Nikako Da li je moguće…).
Vi/vi
Kada upotrijebiti Vi, a kada vi? Pravilno je sljedeće: ako se obraćate određenoj osobi (dakle, znate da je u pitanju baš g. Horvat ili gđa Jelena), onda je zamjenicu Vi potrebno napisati velikim početnim slovom (npr. u elektroničkoj pošti, dopisima i sl.). Ako se obraćate nepoznatoj osobi ili skupini osoba, onda je zamjenicu vi potrebno napisati malim početnim slovom.
Imati ću / Slušati ću…
Često i u govoru i u pismu imamo potrebu ubacivati taj „i“ na kraju glagola u futuru. Tako dobijemo rečenice Čuti ćemo se…, Dogovoriti ćemo se… itd. Kad infinitiv na -ti dolazi prije oblika pomoćnoga glagola, ispušta se završno -i: bit ću, pjevat ću, čitat ću, a izgovara se /biću/, /pjevaću/, /čitaću/. Dakle, pogrešno je pisati i izgovarati: *biti ću, *pjevati ću, *čitati ću, a pravilno je: bit ću, pjevat ću, čitat ću.