Možete me zvati tete Pere, tako me bar svi zovu tu na placi – kaže nam Perica Klešković, vrijedna prodavačica na banku Župske place koja ne da ‘gašenje’ tijekom zimskih mjeseci.
Ona, naime, prodava svaki dan, bilo ljeto, zima, kiša, vjetar… Osim kad nisu strašne delumbije, iskreno će. Svaki put kad ima što spravit’, na banku je. Srećom, nije joj daleko.
-Živim tu prekoputa. Ne bi baš čovjek rekao kad prolazi putem da imamo veliki vrt, ali tu nam je 1200 ‘kvadrata’ zemlje! Imam baš sve što možete zamisliti, a što je naše – tikvice, kukumari, kupus, salata, bob, paprike – što god poželite. Čak imamo i dio vrta gdje sadimo samo kako bismo sačuvali sjeme – priča nam tete Pere, pokazujući zanimljiva složena stakla koja su stara trideset, četrdeset godina i koja služe kako bi se stvorio svojevrsni staklenik, mjesto koje će čuvati nježno povrće kojim se bori protiv onog ‘plastičnog’ iz butige, za kojim, nažalost, sve češće posežemo.
Upravo to bio je razlog i inspiracija za prođirati do njenog vrta – ako tete Pere može svaki dan na placu, pa možemo i mi valjda, počastiti se domaćim povrćem? Osobito kad je već lagano došlo ljeto i placa će u Župi opet, nadamo se, zaživjeti.
A što nam je sve rekla tete Pere potražite u tiskanom izdanju DuLista.