U sezoni u kojoj se Jug CO po svemu sudeći vraća na dobro poznatu i toliko priželjkivanu staru stazu osvajanja trofeja 31-godišnji Pavo Marković jedan je od nosioca igre i osoba od povjerenja trenera Kobešćaka, što potvrđuje zalaganjem u bazenu, beskompromisnom igrom u obrani te odličnim učinkom u napadu.
Marković je dijete Juga, a za seniorski sastav zaigrao je još 2003. godine. S Jugom je višestruki prvak Hrvatske i osvajač Kupa, a 2006. godine i prvak Europe. Šira vaterpolska javnost pamti njegova dva odlučujuća pogotka protiv Mađarske (9:8) u produžetku finala Svjetskog prvenstva kojima je Hrvatskoj donio naslov prvaka svijeta. Jugov napadač za DuList je najavio treću utakmicu finalne serije doigravanja za prvaka Hrvatske, osvrnuo se i na dosadašnji tijek sezone te iznio svoj stav o eventualnom povratku u reprezentaciju.
Niste nastupili na Kantridi u drugoj utakmici finalne serije doigravanja. Kako se osjećate pred treću utakmicu i kakvo je stanje u momčadi?
Drugu utakmicu sam preskočio zbog manje ozljede prepona, ali sigurno ću igrati u srijedu navečer. Ta treća utakmica protiv Primorja EB nam je prva meč lopta, igramo kod kuće i to sve govori. Favoriti smo i tako se trebamo postaviti. Sigurno da neće biti lako, što je pokazala i druga utakmica. Primorje se u toj utakmici prilično diglo u igri, a i protiv Egera u Ligi prvaka su odigrali dobru utakmicu. Moramo se dobro pripremiti i imamo izgleda za pobjedu.
Drugu utakmicu gledali ste izvan bazena. Jug je slomio Riječane tek u završnici. Kako se Vama to činilo?
Utakmica je bila teška i s malo golova, što je svakako išlo njima u korist. Uz to, suci su puštali čvrstu igru. Vidjet ćemo što će biti u trećoj utakmici, jer sve ovisi o nama i koliko ćemo biti plivački spremni. To nas je, uz igru na kontranapade, krasilo u ovoj sezoni.
Primorje EB u protekle dvije sezone je poprilično isfrustriralo Juga. Može li se sezona 2015./2016. nazvati sezonom uzvrata, budući da ste Primorju pred nosom osvojili dvije ‘kante’ – Kup i Regionalna liga, a u srijedu bi mogla stići i treća, najvrjednija?
Teško je na taj način razmišljati. Treća je utakmica važna. Ako je dobijemo i vratimo nakon dvije godine taj najvažniji trofej, pokal prvaka države u Gruž, onda bismo mogli o tome govoriti. Kroz cijelu sezonu igramo dobro i to je najvažnije.
Mediji, ponajviše riječki, pišu o lošem stanju u momčadi s Kantride, posebno po pitanju financija?
Na to se ne obaziremo niti o tome razmišljamo. Gledamo samo na sebe. To ne bih htio komentirati.
Po mnogima od svih Jugaša ste najbolje iskoristili reprezentativnu stanku u siječnju za vrijeme Europskog prvenstva u Beogradu. U nastavak sezone ste ušli u izvrsnoj formi?
Mi koji smo ostali u klubu za vrijeme reprezentativne stanke smo se dobro pripremili za završnicu sezone pa tako i ja. Zadovoljan sam, premda me i ozljeda malo spriječila.
Koliko vam je problema stvorio čudan raspored utakmica u ovoj sezoni?
Sezona je specifična. I zbog EP-a u Beogradu, pa kvalifikacija za Olimpijske igre. Bilo je dosta prekida, pa dosta vremena nismo bili u punom sastavu. Ali to je kako svima, tako i nama. Ne opterećujemo se previše s tim. Sve dosad je bilo dobro i to je jedino važno.
Vaša dva pogotka u produžecima finala Svjetskog prvenstva u Melbourneu 2007. godine donijela su Hrvatskoj zlatnu medalju. Pred dva tjedna napunili ste 31 godinu, što baš i nije godište za vaterpolsku mirovinu, ni klupsku ni reprezentativnu. Tucak je zaključio popis za Rio. Jeste li Vi zaključili priču s reprezentacijom?
Ne zamaram se s tim. Gledam samo na klub i obveze koje imam prema klubu. Bitna mi je moja igra i igra moje momčadi.