Dirigent i skladatelj akademik Pavle Dešpalj nedavno je imenovan počasnim dirigentom Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
Rođen je u Blatu na Korčuli 18. lipnja 1934., maturirao u Zadru 1952. te diplomirao kompoziciju 1960. na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Šuleka. Odrastao je u uglednoj glazbeničkoj obitelji uz brata Valtera, violončelista, i sestru Maju, violinisticu, a prve glazbene poduke dobiva od oca Šime, također skladatelja. Povodom imenovanja za počasnog dirigenta DSO-a razgovarali smo s akademikom Pavlom Dešpaljom.
Nedavno ste proglašeni počasnim dirigentom Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Što vam znači to imenovanje i općenito što za Vas znači rad sa dubrovačkim simfoničarima?
Dubrovački je prvi simfonijski orkestar kojeg sam u životu čuo. Maestro Wroticky je pored ostalog izveo i Album mojih dječjih kompozicija u instrumentaciji dubrovačkog poznatog skladatelja Rogowskog. Stanovali smo u vili Orsuli, gdje je orkestar u to doba održavao probe, pa sam upoznao mnoge glazbenike: koncertne majstore gospodu Šlausa i Poviju, kod koga sam imao i nekoliko satova iz violine, gospođu Mariju Grazio, poznatu dubrovačku pjanisticu, koja mi je ljubazno udijelila nekoliko lekcija iz klavira, g. Šapra, violistu, s kojim sam rado svirao komornu glazbu i mnoge druge, koji su mi ostali u vrlo lijepoj uspomeni. Mnogo kasnije sam često dirigirao Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i bio s njim na gostovanjima u Zagrebu, Zadru i Osoru. Za vrijeme mog mandata u Dubrovačkim ljetnim igrama, s njim sam dva puta postavio Rossinijevog „Seviljskog brijača“. Počasna titula, koju mi je Orkestar dodijelio najbolje govori o uzajamnom poštovanju i radosti zajedničkog muziciranja..
Kad možemo očekivati njegov sljedeći koncert, kako je došlo do toga da dirigira s tek navršenih pet godina pročitajte u tiskanom izdanju DuLista.