PAVE ŽUPAN RUSKOVIĆ ZA DULIST Već početkom godine trebalo je sjesti za stol i predložiti konkretne turističke mjere

Ušli smo uglavni dio turističke sezone. Brojevi rastu, ipak očeki­vano, bilježimo pad prometa gostiju od nevjerojatnih devedeset posto u odnosu na prethodne godine. Mada je krivac ovomu ponajprije virus COVID- 19 u redovima onih koji upravljaju destinacijom primjetno je nesnala­ženje i bezidejnost. Dok Istra i osta­tak Dalmacije osmišljava načine kako privući gosta više, u Dubrovniku smo se, izgleda, pomirili sa situacijom pa ne čudi što su se mnogi odlučili staviti ključ u bravu svog poslovanja, barem za ljeto 2020. Kakvu poruku ovim šaljemo te koje smo greške u koracima napravili u nošenju s korona krizom, za čitatelje DuLista odgovorila je u sigur­nosti svog doma svojedobno ministrica turizma RH i bivša direktorica dubro­vačke turističke agencije Atlas – Pave Župan Rusković.

Prema Vašem mišljenju je li se Dubrovnik s obzirom na status hrvatskog šampiona turizma tre­bao više potruditi u svezi osmiš­ljavanja adekvatne ponude u raz­doblju epidemije koronavirusa? Je li ta inicijativa trebala doći od lokalne turističke zajednice ili pojedinih turističkih subjekata i poduzetnika?
Turistička zajednica postoji zato da bi brinula o ponudi na svom području, njegovoj promociji i informiranju trži­šta. To bi trebalo biti kreativno tijelo koje predlaže, inicira i koordinira svim dionicima na svom prostoru dje­lovanja. Važnost turističke zajednice posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama kada su potrebne posebne mjere i akcije. Međutim one ovise, prije svega, o znanju i iskustvu vodećih ljudi, predsjednika i direktora TZ sa svojim timom. Ne mogu reći da redovito pra­tim što sve rade i koliko se trude, ali prema nekim izjavama i informaci­jama koje sam čula, ili vidjela, nemam dojam da se razumiju (ne)prilike u kojem su se našli svi koji direktno ili indirektno žive od turista, a još manje da znaju kako kvalitetno na krizu odgovoriti.

Istra je još 21. travnja oformila povjerenstvo za turizam. Bi li i nama koristilo jedno takvo tijelo koje bi donosilo odluke na dnev­noj razini, a po pitanju turističkih kretanja?
Za formiranje nekog novog tijela potrebna je prije svega suradnja pred­stavnika vlasti i javnog sektora s pri­vatnim sektorom. Najlakše je osnovati povjerenstvo, ali ako u njemu nisu zastupljeni predstavnici svih dionika i posebno ako ne znaju, ne mogu, ili jednostavno ne žele međusobno sura­đivati, nema nikakvog smisla u for­miranju takvog tijela. I tu je najvaž­nije respektirati struku, naravno ako je ima…

Kad biste u ovom trenutku u rukama imali dubrovački destina­cijski menadžment, kako biste ga usmjeravali – ka kojim sadržajima, tržištima, odnosno profilu gostiju?
Svaka kriza pa i COVID-19 je dokaz koliko je važno znati upravljati desti­nacijom u kriznim vremenima. Naša je (ne)sreća što je posljednjih godina rastao broj dolazaka čime su se poli­tičari hvalili kao velikim uspjehom, a privatni sektor bio zadovoljan finan­cijskim efektima poslovanja. Iako je svima jasno koliko je turizam osjetljiv i kako vrlo neočekivano mogu nastati problemi zbog kojih propadne sezona, ipak mi se čini da se i dalje razmišlja isključivo kratkoročno uz percepciju da je najlakše i najbrže moguće zara­diti ako se uključimo u neki vid turi­stičke ponude.

Ja bih već početkom godine bila oku­pila sve relevantne kolege, kako u vla­sti i javnom sektoru, tako i u privatnom sektoru, te predložila mjere i akcije. Naime, svakom razumnom i imalo znalcu našeg posla bilo je jasno da se radi o mogućoj krizi s dalekosežnim posljedicama. Nakon detaljnih razma­tranja i analiza te usuglašavanja dogo­vorili bismo zadatke i krenuli u njihovo izvršavanje.

Dio turističke javnosti svjestan je kako je ovo trenutak da ispravimo grijehe i propuste prošlosti. Je li izglednije da će dionici dubrovač­kog turizma odspavati zimski san i očekivati da će izgubljenu zaradu nadoknaditi sljedeće godine?
Bilo bi mi jako drago ako smo nešto naučili iz napravljenih grešaka. Među­tim, imali smo šansu nakon Domo­vinskog rata ostaviti iza nas sve što je bilo loše i krenuti zdravim, održivim razvojem kvalitetnog turizma. Naža­lost, nastavili smo isto što smo radili i prije rata, ali još puno jače nego prije.

Koliko je prema Vama logičan oda­bir ‘ne otvoriti’ vrata hotela ili restorana? Mislite li da bi Vlada trebale financirati i one tvrtke koje ne rade?
Svaki poduzetnik će procijeniti je li mu se isplati raditi ili ne u ovakvim situacijama. Ako na razini destinacije ne postoji usuglašeni stav na teme­lju akcija koje će se poduzeti nego se svakom poduzetniku ostavlja da sami donose odluke o svom poslova­nju prema njihovom interesu, onda ne možete ni očekivati ništa drugo. A što se tiče Vlade i njenih mjera jasno je da u ovakvoj situaciji Vlada pomaže opstanak tvrtki sve dok se ne uspo­stave normalni protoci putnika.

Kako korigirati cijene i je li to uopće opcija, a da pri tom ne dođe do ‘sro­zavanja’ destinacije? Kako komen­tirate izjavu gradonačelnika Mata Frankovića da se cjenovno moramo prilagoditi, ali ‘nikome nećemo spuštat gaće’?
Za cijene uvijek vrijedi poznato pravilo ‘value for money’, što znači vrijednost za novac. Nažalost, često se događalo da je cijena bila viša od dobivene vri­jednosti što je politika koja dugoročno vodi destinaciju u propast. U takvim slučajevima cijene treba korigirati, ali nikako generalno smanjivati cijene i to još koristiti u promociji.

Grad Dubrovnik je spreman ulo­žiti 14 milijuna kuna u kampanju poticanja avio linija do Dubrov­nika. S obzirom na prilike takav iznos zvuči pomalo utopistički? Je li avio prijevoznicima isplativo uspostaviti letove za Dubrovnik kad doslovno nudimo ‘zidine, more i sunce’?
Avio kompanija će početi letjeti za Dubrovnik, ili bilo koju drugu destina­ciju kada ocijeni da će joj popunjenost biti takva da u najmanju ruku pokrije troškove leta. Tek kada se pokaže određena zainteresiranost za destina­ciju tražiti će, ili prihvatiti razgovor o mogućoj financijskoj potpori od strane te destinacije da bi se ta destinacija uvrstila u njihov red letenja. Smatram, međutim, da nije dobro izlaziti s kon­kretnim iznosima koje smo spremni uložiti u ovaj vid potpore.

U javnosti se diglo mnogo prašine oko promo videa gradske turističke zajednice i Grada Dubrovnika koji su okarakterizirani kao pomalo neozbiljni. Smatrate li da su to uludo potrošeni novci ili je kampa­nja prepoznala trenutak?
Ideja je vjerojatno bila pozitivna, poka­zati svijetu kako se Dubrovnik znao oduprijeti kugi i sličnim bolestima prije puno stoljeća, ali pretpostavljam, da je cilj bio poslati poruku koja će privući turiste da dođu u Dubrovnik sada. Isto tako, najblaže rečeno, smi­ješna je ona druga kampanja koja kaže da Dubrovnik nije nigdje otišao nego čeka goste da dođu.

U Lijepoj našoj gotovo svako mje­sto ima svoju turističku zajed­nicu. Nerijetko se može čuti kako one zapravo samo ‘gutaju’ prora­čunski novac. Je li nam potreban preustroj?
Davno je rečeno da je preustroj neop­hodan. No, mislim da je danas teško očekivati da će se to i dogoditi. Naime, prema postojećem Zakonu o turistič­kim zajednicama predsjednici turi­stičkih zajednica su njihovi načel­nici općina odnosno gradonačelnici i župani. U većini slučajeva to nisu stručnjaci u turizmu pa ne treba čuditi što se često ne donose odluke u inte­resu turizma, ili što se postavljaju nestručni odnosno nedovoljno stručni direktori zajednica, ali su vjerojatno lojalni i podobni.

VIRUS NIJE NAŠA GREŠKA, IPAK…  Jesmo li izvukli pouku?
Budimo korektni, osnovni razlog izgubljene sezone jest virus, mogli bismo reći ‘viša sila’. Virus svakako nije naša greška i zahvatio je cijeli svijet, a ne samo nas. Kada kriza prođe i već nakon sljedeće sezone znat ćemo jesmo li nešto naučili i povukli pouke, ili smo nastavili s greš­kama u koracima.

Objavljeno u tiskanom izadnju DuLista, 24. lipnja 2020.