Osobno sam bio nebrojeno puta u Dubrovniku povodom raznih nastupa, no s Parnim valjkom u svakom novom gradu mi je prvi put pa tako i u Dubrovniku. Publika može očekivati prije svega dobru zabavu, naš maksimum, listu najvećih hitova benda i naravno nove pjesme koje smo snimili u ovoj godini – rekao nam je Igor Drvenkar, frontmen kultnog benda Parnog valjka koji će u petak, 29. prosinca nastupiti u Dubrovniku u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala. Bit će to i njegov prvi nastup u našem Gradu.
Što mislite o trendovima u glazbi i kako im se Parni valjak prilagođava? Treba li se uopće prilagođavati?!
Uvijek stojim iza onog da se o ukusima, a i trendovima previše ne raspravlja. Valjak njeguje svoj žanr i nalazi mjesto u srcima publike od prije, ali i u mlađim generacijama, što nas posebno veseli, pogotovo kada vidimo da na koncertima pjevaju nove pjesme. Trendovi su dokazano kratkog roka, i utrkujući se s njima ponekad se gubi sam identitet. Dosljednost i konzistencija su uvijek po mom mišljenju bili ispred bilo kakvog trenda.
Koje su Vam dosad najdraže uspomene koje ste stvorili s Parnim valjkom?
Iz dana u dan ih stvaram sve više, još mi je teško izdvojiti njih nekoliko jer svi su mi trenutci dragi. No jedan od dražih je svakako prvi koncert s Parnim valjkom, u Zadru u svibnju ove godine, koji je i obilježio naš novi početak.
Kakav je osjećaj djelovati kao frontmen kultnog benda… Koliko je bilo teško preuzeti tako važnu ulogu, nosite li određeni ‘teret’?
Velika je čast i privilegija, pogotovo doći na mjesto jednog od najvećih frontmena ovih prostora. Kada smo kretali u počecima, imao sam propitkivanja u glavi, no svakim dolaskom na probu potvrdio bih si da je ovo nevjerojatan moment, a i prilika, i divna je podrška od benda pa je i sam ‘teret’ lakši.
Smatrate li kako ste opravdali očekivanja, kako benda, tako i publike? Prepoznaju li Vas ljudi na cesti i imaju li kakve komentare?
Mislim da će takve stvari tek vrijeme pokazati. S bendom se dogodio klik na prvu, što je meni najbitnije, lijepo nam je zajedno. Publika je čarobna i pruža predivnu podršku, ta njihova pozitivnost je zapravo i oduvijek bila prisutna kod benda, a podrška za nastavak ove priče me posebno razveselila. Koliko sam uspio vidjeti, komentari su pozitivni i dobri, i to je važno.
Kad ste zapravo shvatili da je glazba neizostavan dio Vašeg života? Na kakvoj ste glazbi inače odrasli?
U obitelji mi se nitko ne bavi glazbom pa je za mene ona bilo potpuno novo otkriće u smislu onoga čime se želim baviti. U sedmom razredu osnovne sam pokazao prvi interes da probam naučiti neki instrument, u školi se učila tambura pa sam počeo s tim. Kasnije sam u srednjoj školi s prijateljem osnovao prvi bend, primio se gitare, dok je pjevanje uvijek bilo primarno. Ta ljubav i zanimanje za glazbu kroz godine su rasli te tad kao i danas iz dana u dan učim sve više, što s bendom, što na kazališnim daskama, u produkciji u studiju, glazba je prisutna u svakom segmentu mog života. Volim razne žanrove koji probude u meni neku emociju, uvijek sam volio slušati dobar stari rock, country, blues, a ovisno o raspoloženju često slušam klasiku i filmsku glazbu.
Što Vam prolazi kroz glavu kad ste na pozornici, imate li neku tremu, barem pozitivnu?!
Prije koncerta je to je koktel emocija, od treme, stresa, tu nema čega nema. No kad krene koncert, u meni nastane potpuna praznina koja je prostor da ju bend i publika napune energijom, emocijama i euforijom… Definitivno najljepše iskustvo koje čovjek kao ja može iskusiti. Toliko uživam u svakom nastupu, da mi vrijeme proleti, kao da je koncert trajao pet minuta.
Foto Matej Grgić