‘Za ne povjerovati!’, piše naš čitatelj na redakcijski e-mail DuList-a neugodno iznenađen iskustvom u Općoj bolnici Dubrovnik.
– Svi sa srčanim problemima nakon godinu dana idu na jedan od najvažnijih pregleda kojim se utvrđuje u kakvom je stanju organ, oporavlja li se ili ne. To je obvezni test pod opterećenjem tzv. ergometrija. Početkom ove godine na ‘Medarevu’ sam obavio sve što sam trebao, upisao se i dobio termin tek za dva mjeseca, odnosno za svibanj. Međutim, dva dana ranije nazvali su me i poručili kako ne trebam dolaziti. Sve se ergometrije otkazuju do daljnjega jer nema medicinskog osoblja! – nastavio je.
Većina pred umirovljenjem
Kako situacija u dubrovačkoj bolnici doista nije nimalo zavidna, objašnjava nam i ravnatelj doc. dr. sc. Marijo Bekić te navodi kako oB Dubrovnik trenutno broji 905 zaposlenih od čega 86-oro nije u stalnom radnom odnosu. Odjeli koji su se tijekom godina, komentira, ‘proslavili’ zbog nedostatka osoblja svakako su Ginekologija, Interventna kardiologija, Neurologija, Transfuziologija te za naše podneblje, s obzirom na broj prometnih nesreća i tzv. zlatnog sata prema kojem pacijent mora biti zbrinut unutar 45 minuta, Ortopedija i Traumatologija, Kirurgija.
Iznenadili bismo se, govori Bekić, koliko kolega pred umirovljenjem imaju u ovom trenutku. Znatno više negoli onih srednje životne dobi. Liječnika nedostaje čak 29-oro, medicinskih sestara 30-ak, no glavobolju im, među ostalim, zadaje pomoćno osoblje.
– Nekad sam pričao o manjku liječnika, ali sad govorim o ozbiljnom nedostatku osoblja počevši od spremačica do radnica u praonici. Nemamo ljude u cijelom nizu djelatnosti. Poznato je kako su primanja u zdravstvu vrlo niska. Tome je kriva famozna Vladina uredba prema kojoj svi imaju pravo na jednaku plaću bez obzira u kojem dijelu Hrvatske živjeli – Dubrovniku ili Slavoniji gdje se troškovi života znatno razlikuju. Jasno da zbog toga OB Dubrovnik ne može biti konkurentan poslodavac hotelu s pet zvjezdica kojih u našoj Županiji imamo na desetke. U podređenom smo položaju. Sustav ne prepoznaje specifičnosti i tu nastaju problemi – mišljenja je ravnatelj. Važući sredstva s kojima raspolažemo, iznosu od 750 eura po glavi stanovnika koji je u Sloveniji primjerice dvostruk ili Njemačkoj peterostruk, ipak, tumači doc. dr. sc. Marijo Bekić, pružaju izvrsnu uslugu.
– Naše liste čekanja, bez obzira na to što se sugrađanima nekad čini suprotno, iznad su hrvatskog prosjeka. Dakle, znatno su kraće. U Centru za naručivanje doduše može nastati problem ako liječnik kod koga je pacijent naručen prije tri mjeseca je otišao na godišnji odmor ili je odradio dežurstvo. Tada radimo pritisak na voditelje odjela koji su odgovorni za njihov rad da korigiraju situaciju kako pacijenti ne bi bili zakinuti. Često ste slušali izjave ministra Kujundžića koji s pravom neblagonaklono gleda na liste čekanja, pogotovo kad se radi o ljudima koji su životno ugroženi, recimo osobama s teškim srčanim bolestima ili karcinomima. Za tu vrstu pacijenata u našoj bolnici toga nema. Oni imaju prioritet i tijekom ljetnih mjeseci kada smo bez hladnog programa – tvrdi Bekić.
Pojedine kontrole na koje su pacijenti naručeni za, primjerice godinu dana, je zato što nema potrebe da se takva stanja prate iz mjeseca u mjesec, nadalje objašnjava. Svatko tko se žalio ili imao pismenu primjedbu dobio je rješenje za nekoliko dana.
Specijalizanti redovito odlaze
– Liste čekanja isključivo ovise o dva faktora – broju ljudi koje imate na raspolaganju za obradu ili terapijski zahvat i o tehničkim, odnosno dostupnim materijalnim sredstvima. Morate shvatiti da se ulaskom u EU otvorilo tržište gdje izvrsnost nije na prvom mjestu već zadovoljavanje kvote. Bolnice u drugim državama su toga itekako svjesne. Nude zaposlenicima više novaca pa je očekivano da nam medicinsko osoblje odlazi. No, nama ne predstavlja toliki izazov prelazak u privatnu praksu ili u inozemstvo već napuštanje specijalizanata koji se redom zapošljavaju u ustanovama RH, dakle kliničko bolničkim centrima. Mislim da je to nedopustivo. Tko je specijalizaciju odradio u dubrovačkoj bolnici ovdje treba i ostati. Država nas ovako ostavlja da se sami hvatamo u koštac s kadrovskim problemima na koje se veže nezadovoljstvo pacijenata i tako u krug. Nije tajna da u Zagrebu postoje odjeli gdje je veći broj liječnika nego pacijenata – priča.
Liste su, priznaje ravnatelj, bile najdulje za color doppler donjih ekstremiteta jer je to nekad radio tek jedno ili dvoje liječnika, međutim i to će se uskoro promijeniti. Natječaje za novu radnu snagu neprestano raspisuju. Njih je od 2016. objavljeno znatno više negoli u proteklih 20 godina.
– Radimo sve u našoj mogućnosti da građani dobiju ustavno zajamčenu dostupnost zdravstvene zaštite bez obzira na cijenu. Ne razmišljamo o promjeni stava ni u broju angažiranih vanjskih suradnika niti kupovini skupih lijekova. Svjesni smo da se vremena mijenjaju. Malo djece iz Grada upisuje Medicinski fakultet bilo Splitu, Rijeci ili Zagrebu. Na razini generacije ih je u najboljem slučaju troje. Što je tomu razlog, teško je reći. Također, Dubrovnik je postao žrtva svog planetarnog uspjeha. Stvorila se fama da ovdje žive samo bogataši, odnosno da netko tko nije u visokom društvu ovdje nema što raditi. Ljudi se, dakle za posao čak niti ne interesiraju. Ipak, mi ćemo nastaviti osiguravati rotaciju djelatnika – zaključuje ravnatelj OB Dubrovnik.
Kako bi premostili barem jednu otegotnu okolnost njihovog ostanka u Dubrovniku, na raspolaganje su im data tri apartmana u samom bolničkom kompleksu, odnosno prilagođene bolničke sobe, a ozbiljno se razmišlja i o izgradnji objekta s osam do deset smještajnih jedinica na tamošnjem parkingu. Od gradske uprave već je zatražena izmjena mikro uvjeta te je izgledno da on zaživi uskoro. Namijenjen će biti isključivo specijalizantima, osobama koje nisu iz Dubrovnika ili jednostavno ne ispunjaju pravo na smještaj.
To je tek jedan u nizu načina kako motivirati ljude da ovdje dođu i stvore sebi preduvjete za relativno pristojan život, poručuje doc. dr. sc. Marijo Bekić. Opcija je svakako angažman izvan radnog vremena u matičnoj zdravstvenoj ustanovi.
Opcija smanjivanja opsega usluga
– U tijeku su pozitivne promjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Prema aktualnom, određeni broj liječnika može raditi privatno što je, naravno prihvatljivo ako su završili svoj dnevni posao u bolnici. Međutim, na čemu bi svakako trebalo poraditi je iznaći sredstva da i izvan radnog vremena oni nastave primati pacijente u svojoj bolnici. Trenutno imamo nekoliko programa kao što su oni ranog otkrivanja karcinoma dojke, otkrivanja slabovidnosti kod mlađe djece ili sistematskog pregleda za branitelje u kojima su uključene kolege dodatno plaćene. Dakle, trudimo se svim snagama s jedne strane građanima osigurati što bolju uslugu te s druge omogućiti zaposlenicima da nešto zarade. Na ovaj način smanjuju se liste čekanja, ali i povećava zarada ustanove – tumači, dodajući kako je sljedeći potez na državi.
Naime, vratiti novac u OB Dubrovnik je imperativ, zaključuje Bekić, prvenstveno zbog 174 milijuna kuna dospjelog duga koji se godinama gomila poradi, ponavlja, ‘nerealno niske cijene zdravstva’. Ona će morati poskupjeti, o tome uopće ne treba razbijati glavu.
– Bilo povećanjem naknade za dopunsko ili tako da dio dugova sanira Republika Hrvatska, nešto će se morati promijeniti. Došli smo u situaciju da je dug toliki pa ni veledrogerijama više nije svejedno. Itekako su dobro informirani koliko novca iz HZZO-a ulazi u bolnice, odnosno koliko sredstava nam odlazi na plaće. Na državnoj razini to je nekih 95 posto pa ni ne čudi što ne možemo podmiriti ga. Naime, čak i kad pokušavamo nešto uprihoditi u tome nas sprječava zakon. Ugovorom s preostalim članicama EU proizvod ne smijemo prodavati po tržišnoj cijeni pa ćete istu uslugu u Njemačkoj platiti više nego ovdje. Mi smo s pojedinim dobavljačima dogovorili obročnu otplatu duga, naravno u onom iznosu koliko možemo podnijeti te treba napomenuti kako oni nikad u posljednje tri godine nisu prijetili obustavom lijekova. Ipak prije dvije godine ukupno 11 bolnica u RH, uključujući nas, dobilo je ovrhu. Podnijeli smo sudsku žalbu čime je kupljeno nekoliko mjeseci za pronalazak rješenja – priča.
Preostaju im dvije solucije, tvrdi.
-Nastaviti raditi na razmjerno visokoj razini s obzirom na opseg usluge, veličinu naše županije, činjenicu da u njoj nema autoceste i velik broj vanjskih suradnika, jer samo za ilustraciju čitava Dermatologija ovisi o liječnicima iz Splita pa da taj sav dug podmiri Ministarstvo ili da se svedemo na svega pet odjela. Tada bismo odrađivali neki poluhitan program i zaustavili elektivne operativne zahvate, a kad bi nam netko došao po protezu za kuk ili lijek za multiplu sklerozu morali bismo ga uputiti na najbliži kliničko bolnički centar – objašnjava ravnatelj OB Dubrovnik. Obje verzije su vjerojatne, no o zatvaranju OB Dubrovnik, naglašava nipošto nema govora jer bi to u suprotnome značilo rušenje Ustavom RH zagarantiranih prava građana.
Iz tiskanog izdanja od 22. svibnja 2019.