Tijekom ljetnih dana često se zna koristiti uzrečica ‘ovo su pasje vrućine’, što zapravo znači da je vanka jako, jako vruće. No, jeste li znali da ovaj izraz zapravo nema nikakve veze s čovjekovim najboljim prijateljem – odnosno psom. Objasnila je to u svom znanstvenom članku ‘Slijepi putnici na pasjim vrućinama’ dr. Barbara Kovačević iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, prenosi Srednja.hr.
Obično se misli da je ovaj izraz upotrebljen jer psi teško podnose žegu i vrućinu. Ali ova faza vuče podrijetlo još iz antičkih vremena i povezan je s pojavom Sirijusa – najsjajnije zvijezde na noćnome nebu koja se u današnje doba u našim krajevima može vidjeti nisko nad horizontom krajem jeseni i zimi. Međutim, Sirijus je kao najsjajnija zvijezda u zviježđu Velikoga psa prema nama relevantnim antičkim izvorima, ali i nekim ranijim egipatskim izvorima, bio vidljiv tijekom ljeta, preciznije rečeno, krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza. Stari su Rimljani kao i stari Grci zvijezdu Sirijus zvali još i Pasjom zvijezdom, objašnjava Kovačević.
Nekoć je vladalo vjerovanje kako je upravo ova ‘goruća’ zvijezda donosila nesreću poput suša, uništavanja usjeva i širenja bjesnoće, pa su joj ljudi prinosili žrtve – pse, ovce i vino, a dani tih obrednih svečanosti nazvani su Danima Psa.
Upravo odatle je nastao izraz pasji dani, koji danas postoji i u drugim europskim jezicima, na primjer, engleski dog days, njemački die Hundstage, talijanski canicola, a u hrvatskome je jeziku prema vrućinama koje su karakteristične za razdoblje od kraja srpnja do polovice kolovoza nastao i izraz pasje vrućine.