Afera koja je buknula oko turističkog iznajmljivanja stana u gradskoj jezgri koji nije u vlasništvu aktualne kandidatkinje za gradonačelnicu SDPovke Anite Bonačić Obradović nije još ali nesumnjivo će otvoriti Pandorinu kutiju. A nije još samo iz razloga što je fokus svih i političkih oponenata i medija i građana trenutno na konkretnom slučaju. Međutim predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja koji su suvlasnici sporne nekretnine, po struci pravnik, Nikša Raspopović najavio je kako će ‘državni organi morati objasniti kako su izdali dozvolu Bonačićima’. Međutim ovakvih slučajeva je po gradu jako puno. I ako će se
nadležna državna tijela pozivati na odgovornost za ovaj slučaj trebat će i za ostale. No krenimo redom kako je uopće do tih privremenih dozvola došlo…
Legalizacija i privremene dozvole
Dok je još trajala legalizacija 2017. i 2018. godine vladajući su dozvolili iznajmljivanje uz privremena rješenja, odnosno privremene kategorizacije. Ta su se rješenja, osim onima čiji je objekt još bio u procesu legalizacije izdavala, očito i drugima koji su imali neke druge probleme imovinsko-pravne naravi. Očito po spornom slučaju i onima koji su bili u suvlasničkim i inim imovinsko-pravnim sporovima, a dana su im evidentno isključivo temeljem posjeda nekretnine. I to je trebalo trajati tri godine, međutim ‘zahvaljujući’ koronakrizi krajem 2021. godine donesen je Zakon o izmjenama zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojim je rok za pružanje usluga temeljem privremenih rješenja produžen do 31. prosinca 2024.
Privremena rješenja o kategorizaciji objekata za kratkoročni, turistički najam prestala su dakle važiti istekom ove godine.
— Činjenica je da ih većina ipak nije riješila problem, što znači da neće više moći iznajmljivati – rekao nam je pred kraj prošle godine pročelnik Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more DNŽ Ivo Klaić. A zamislite, tih iznajmljivača koji su zgrnuli lovu temeljem privremenih rješenja je bilo čak 15 posto, odnosno između 12 i 15 tisuća na području naše županije. Njihovi su smještaji trebali nestati s turističkog tržišta ali ostali su dugi, debeli repovi. Za koje još uvijek ni ne možemo biti svjesni koliki su. Dostatan je jedan
jedini primjer koji će vam pojasniti o kojim razmjerima problema pišem.
Iza pokojnice su ostale dvije kćeri, dakle dvije sestre koje su se sporile oko vlasništva nad stanom koji je bio u majčinom vlasništvu. Jedna pred sudom dokazuje da je temeljem oporuke postala nasljednica, a druga dokazuje da je pola stana njeno pobijajući oporuku (jer je sestra lažirala majčin potpis ili pak iskoristila majčinu demenciju… Ili pak potražuje svoj nužni dio). Paralelno, dok traje sudski postupak jedna samo troši novce na odvjetnika i sudske troškove, a druga pak iz sezone u sezonu fino zarađuje iznajmljujući turistima. I na koncu sudac donese presudu u korist sestre koja nije bila u posjedu stana. Koja nije izdavala. Nije zarađivala. I što sad? Logično da bi pola, ili za slučaj nužnog dijela odgovarajući dio, zarade od svog tog višegodišnjeg najma trebala dobiti oštećena sestra, jer se čitavo vrijeme izdavao njen suvlasnički dio. A kako će do tih novaca ako joj ih sestra dobrovoljno ne da, a najizglednije da neće. Možda ih je i potrošila. Jedino pokretanjem novog sudskog postupka. Dakle, takva je zavrzlama stvorena, praktična i pravna. A s obzirom na navedeni broj objekata za koje nam je Klaić kao nadležna osoba potvrdio da se brišu sa turističkog tržišta jer se stvari nisu raščistile, ili jesu ali u korist onih koji nisu izdavali, možemo samo pretpostaviti koliko je
ovakvih slučajeva. Nečuveno!
Načelo zabrane zlouporabe prava
E sad tek mogu prijeći na suštinu cijele priče i na tragu onoga što je Raspopović najavio za konkretan slučaj zaključiti bez imalo sumnje da se institut privremenih rješenja koji je na snazi bio čak 7 godina debelo zloupotrebljavao. I da za to treba naći odgovorne i adekvatno ih sankcionirati. A temeljem jednog od temeljnih pravnih načela koji datira još iz Rimskog prava – NAČELA ZABRANE ZLOUPORABE PRAVA. Kategorički tvrdim kako se nama dogodila sustavna i masovna zlouporaba prava od strane nadležnih osoba u institucijama. A da bi i vama bilo jasno da se upravo to dogodilo, koliko zbog neznanja, a koliko zbog onog našeg uvriježenog načina funkcioniranja ‘ruka ruku mije’, ‘aj’ dat’ ću ti jer može proć’, ponudit ću
vam pojašnjenje, definiciju zlouporabe prava.
Dakle, ‘subjekt koji vrši zlouporabu prava ostvaruje ovlaštenje koje mu je dopustila pravna norma, ali je ostvarivanje ovlaštenja protivno cilju, duhu, društvenom smislu pravne norme’. Pravnom normom omogućilo se izdavanje privremenih rješenja, čemu svjedoči datiranje njenog donošenja, primarno kako bi se ljudima koji su u postupku legalizacije, a koji se zbog opsežnosti i naše činjenično dosta trome birokracije otegnuo, omogućilo da nešto zarade, a i kako bi se nesmetano odvijala djelatnost privatnog iznajmljivanja. Dakle, bila je to načelno dobra odluka i za privatne i javni interes. Međutim, zloupotrijebila se. Jer, ne treba biti pravni stručnjak za zaključiti kako nije isto dati privremenu dozvolu obitelji koja je bila u procesu legalizacije visokog potkrovlja podignutog prije nekoliko desetljeća, gdje nema spora, nema protivljenja susjeda, gdje je izgledno da će legalizacija ‘proći’ i dati je u gore navedenom primjeru. Onom gdje su dvije sestre u sporu oko vlasništva nad stanom pokojne majke. I u konačnici, još gore jer je riječ i o javnoj imovini odnosno javnom interesu, u slučaju Bonačića.
Tu su bez ikakve sumnje oni koji su dodijelili privremene dozvole djelovali ‘protivno cilju, duhu, društvenom smislu pravne norme’. Dakle, prekršili jedno od temeljnih pravnih načela, ponavljam od doba Rimskog prava, inkorporiranom u naš kao i sve ostale moderne demokratske pravne sustave. Ovo načelo, između ostalih, jedan je od stupova vladavine prava i prema tome kamena temeljaca demokracije koje bez vladavine prava nema i ne može biti.