Večeras je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika otvorena, moglo bi se reći po broju posjetitelja – poprilično očekivana, izložba portreta Josipa Škerlja.
Škerljevi portreti mogu se promatrati kao retrospektiva autorova rada, a mora se spomenuti i kako je večerašnja izložba svakako posebna po nekoliko činjenica – vraćanju Škerlja u prostor ove galerije, posjet osoba koje su i same naslikane na portretima (budući da je izložba radova nastalih kroz desetljeća rada), te sve to uz zvuke kvarteta Sorkočević.
Oko četrdesetak radova izloženih večeras ideja su ravnateljice Vesne Delić-Gozze, koja je ovom prigodom istaknula nekoliko riječi iz kataloga:
'U slijedu dubrovačkih portretista, uz suvremene autore toga žanra iva Dulčića i Tomislava Gusića, povlašteno mjesto zauzima i Josip Škerlj. Kroz cjelokupni dosadašnji opus sklon izražajnim izletima široka stilskog raspona, na primjeru Škerljevih portretnih slika može se pratiti bogata autorska putanja, od portreta primjerice Eme Škerlj s uporabom boje na tragu fauvističke izrazite emocionalne snage i osamostaljenja boje, preko remiscencija na plošnost kolorita Nabis grupe, osobito radova Pierra Bonnarda, do ekspresionističkih, ali i divizionističkih izleta u nizu autoportreta ili u kasnijoj prevlasti jasno definiranih i izoliranih škerljovskih volumena obilježenih zasićenim pigmentom…'