Glumac koji je posebno omiljen ženskoj publici Antonio Agostini, prošle je godine postao stalnim članom ansambla Kazališta Marina Držića. Njegovo lice uskoro ćemo gledati i u novoj domaćoj seriji Divlje pčele, a utjelovit će Marka Vukasa, buntovnog mladića koji je u vječnoj potrazi za roditeljskom potvrdom i ljubavi.
– Marko je srednji sin, a kako to obično biva sa srednjom djecom, malo im nedostaje pažnje. U odrastanju je bila prisutna doza nezadovoljstva, neispunjenosti, ali sve je otišlo u bunt. Marko je sklon porocima, neispunjen je, u sjeni svog brata. Želio bi biti miljenik, no nikako ne želi prionuti odgovornosti – otkrio je Antonio Agostini o svom liku.
Svakom se liku, kaže, veseli i svjestan je da njegove uloge nose određenu pravilnost.
– Dobivam dosta tipske uloge, možda i zbog svoje fizionomije. Zgodan, a nezgodan – to je definicija mojih uloga. Svakoj ulozi se veselim, Marko ima trenutaka u kojima pokazuje ljudskost, nježnost i ranjivost – kazao je talentirani glumac kojeg često uspoređuju s Pedrom Pascalom.
Maksimalno je fokusiran na zadatak, baš kao i na suradnje s hvaljenim, iskusnim, nagrađivanim kolegama, od kojih, kaže, uživa učiti i promatrati ih.
– Tražim savjete od starijih kolega, imam i od koga! Glumac koji ne želi učiti, taj ima krive ciljeve. Od redatelja, od svih kadrova zaposlenih na setu tražim upute i stručna mišljenja – zaključuje Antonio.
Dodatni poticaj bila mu je predivna Zagora, gdje su se dijelom snimale ‘Divlje pčele’.
– Prekrasan kraj, sve te lokacije, domaćini, stvarno divan osjećaj dobrodošlice, gostoprimstva… Dijalekt mi je bio najmanje poznat, ti infinitivi koji se krate, treba savladati melodiju, treba je oprirodniti, a kada dođete na lokaciju, odjenete kostim i prodišete te se osvrnete oko sebe i vidite taj prekrasan krajolik – oduševite se i sve nekako funkcionira – otkrio je Agostini o snimanju u Sinju i okolici.
Glumac je, otkriva, starog kova, tehničar uvijek istih mjerila i mehanizmima za pripreme uloge. Voli se, dodaje, držati određenih poslovnih i životnih tradicija.
– Cijenim tradiciju, našu baštinu. Svaka uloga, pa tako i ova, me veže, to je korisno, no treba biti u kontroli. To je proces koji se itekako uči, i smatram važnim ne oholiti se i ne vidjeti sebe kao ne znam što. Na ovom setu, kada se okreneš oko sebe, imaš ljude koji su radili holivudske projekcije, koji igraju vrlo tečno i na stranim jezicima. Općenito, usudio bih se reći da u ovom trenutku bolje, motiviranije i koherentnije ekipe od ove nema u ovim krajevima – zaključio je Antonio Agostini.
