Ni u običnoj populaciji ne možete reći: ‘Svi ljudi na svijetu su puni vrlina.’ Ono što je specifično za sve nas, pa tako i za osobe s autizmom, odnosno osobe s poremećajem iz spektra autizma jest kako neki od njih imaju posebne talente, posebne interese. Tako postoje djeca koja imaju izuzetan interes za kukce ili nastambe životinja, za geografiju, potom oni koji pamte detalje iz područja koje ih zanima, pa do djece koja znaju itekako kreativno iskoristiti to znanje. Među informatičarima ima jako puno osoba u spektru i informatičke tvrtke ih zapošljavaju jer su u tome vrsni i imaju strast prema tome. Spektar autizma o kojem pričamo jako je širok, uostalom, zato se i zove spektar – za DuList pričamo s iznimnom stručnjakinjom, Marte Meo terapeutkinjom Renatom Rade uz Svjetski dan osoba s autizmom.
Renata Rade logoped je s dugogodišnjim iskustvom rada u Poliklinici SUVAG. Posljednjih godina radi kao Marte Meo terapeut na projektima Hrvatske udruge za ranu intervenciju. Za početak, ističe kako je djecu s poremećajem iz spektra autizma najvažnije ‘uspješno usmjeriti u njihovim formativnim godinama.’ Uostalom, kao i svu djecu. Ipak, potvrđuje kako je djece u spektru – sve više.
– Do prije trideset godina se mislilo da su osobe s autizmom mahom i osobe s niskim kvocijentom inteligencije. Danas se zna da jedno ne povezuje drugo, odnosno da nije nužno tako. Ima jako puno osoba koje imaju poremećaj iz spektra autizma a imaju prosječne ili nadprosječne intelektualne sposobnosti. Opet, to ne znači kako su sva djeca na spektru prosječne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti. Kada pričamo o (iznad)prosječnosti, radi se o osobama koje su u ranom djetinjstvu, po procjeni psihologa, najčešće bile disharmonične – napominje terapeutkinja Rade. Fokusirale smo se na pozitivne strane autizma.
– Osobe s poremećajem iz spektra autizma nama, običnoj populaciji daju do znanja da ne možemo mi biti mjerilo svega. Raznolikost ponašanja i mogućnosti, sposobnosti i talenata je beskrajna, a oni nam proširuju spektar svega onoga čega ima na ovoj planeti. Prvo, oni nas ‘otrježnjuju’. Druga pozitiva strana autizma bila bi da kod osoba u spektru određeni pojačani interes za pojačane teme može dovesti do uspjeha u karijeri, što je prije bilo teško. Prije je uopće školovanje osoba s autizmom bilo teško, nisu dobivali niti priliku da se razvijaju dalje. Danas imamo nove mlade snage koje rade s osobama u spektru i razvijaju ih, a time i sebe… Inače, da, puno je više djece, zapravo tsunami je djece na spektru… – istaknut će nam naša sugovornica Renata Rade. Dodat će i nekoliko savjeta za roditelje.
– Danas postoje radionice ‘Rastimo zajedno’, kao i radionice za braću i sestre osoba s autizmom. Na sve načine se pokušava senzibilizirati okolinu i sve one koji su ‘kolateralne žrtve’ spektra. Primjerice, drugo dijete u obitelji, ono koje nema razvojnih teškoća, neminovno je gurnuto u drugi plan. Roditeljima je potrebno pokazati i reći na koji način odnjegovati odnos među svojom djecom. Danas, zahvaljujući Internetu, roditelji se umrežuju i kroz grupe, primjerice, na društvenim mrežama, dijele svoja iskustva, informacije…Tada se shvati da nisi sam. Lakši su dani suočavanja s problemima. Danas postoji puno dobrih načina da se roditelji povežu. Problem je nove obitelji koja osvijesti da ima dijete na spektru. Faze poput ‘Zašto baš mi?’ moraju se pojaviti, ali povezivanje roditelja uvelike pomaže u tim situacijama – istaknut će nam.
Naša sugovornica pomaže roditeljima putem Marte Meo savjetovanja, a pojasnit će nam za kraj našeg telefonskog razgovora malo bliže što je zapravo Marte Meo.
– Savjetujem roditelje djece s poremećajem iz spektra autizma na način da mi šalju video snimke neke tipične svakodnevne interakcije s djetetom, kojima opisuju svoje svakodnevne situacije i probleme. Primjerice, odbijanje odlaska u kuću nakon šetnje. Na taj način ne govorim roditeljima ‘napamet’, već promatram kada počinje djetetov proces otpora, negodovanja, nečeg što ga smeta ili što ne želi. Analiziram, komuniciram s roditeljima i objasnim što se događa te naravno u kojem trenutku bi trebali reagirati nudeći neke načine da se dijete lakše nosi sa situacijom – zaključuje naša draga sugovornica.
MNJB