U povodu obilježavanja 70-te obljetnice od partizanskog zločina nad hrvatskim vojnicima, Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran Dubrovnik organizirala je ove nedjelje s početkom u 10,00 sati komemoraciju na Orsuli.
Spomen ploča s uklesanim imenima 13 mladih domobrana podsjeća i opominje svakog dobronamjernika na strahote koje su počinili komunisti, tkz. ‘osloboditelji Dubrovnika’ iz listopada 1944. godine.
Na istočnom ulazu u Dubrovnik, na predjelu zvanom Orsula, zvjerski je ubijena grupa tek mobiliziranih mladih Konavljana, pripadnika hrvatske vojske, koje su zarobili pripadnici 10. hercegovačke brigade u Komolcu. U noći 19. listopada 1944. nesretne su domobrane iz zatvora u Karmenu ukrcali u kamione i odveli na Orsulu, gdje su ih po dvojicu izvodili iz obližnje barake, ubijali i bacali niz padinu.
Danima nakon tog strašnog zločina mrtva su tijela plutala po moru, ispred gradskih mira. Nažalost nitko od trinaest mladića nije imao prilike preživjeti… nitko osim Marka Trtomana koji se čudesno oslobodio žice kojom su bili svezani, neopazice se izvukao iz barake, izbjegavši tako sigurnu smrt. Zahvaljujući njemu Istina o strašnom zločinu nije ostala tajna kao bezbroj drugih, komunističkih. Nakon pola stoljeća šutnje njegova životna ispovijest ugledala je svijetlo dana, a od neovisnosti RH vjerski je obred zamijenio pojedinačne tihe molitve najužeg kruga obitelji ubijenih.
Kroz pedeset godina moći i vlasti komunisti nisu odali svoje zločine i zločince. Nisu izdali niti jednog ubojicu, mjesto pogubljenja, masovnu grobnicu, stratište, a još manje da bi istražili ili obilježili grobišta. Zato s pravom izjednačujemo današnje ubojice iz redova ekstremističkih fundamentalista s ondašnjim komunističkim. Potkrijepu nalazimo posvuda na dubrovačkom području od Orsule, Dakse, Montovjerne, Boninova, Domobranskog groblja, ili neke od brojnih stratišta na otocima Jakljanu, Korčuli, Mljetu…
Nažalost, za te zločine nitko nije odgovarao, a podignute tužbe kod nadležnih hrvatskih sudova i dalje su ‘na čekanju’. I dalje su ‘nepoznati počinitelji’ nebrojenih zločina počinjenih na širem dubrovačkom području tijekom i nakon II svjetskog rata. Komunistički uhljebi i njihova šutnja funkcioniraju poput sicilijanske ‘omerte’, a neprocesuirani zločini, služe im kao nagrada za posao kojeg ne obavljaju!
U nastavku pročitajte cjelokupni govor predsjednika Udruge Hrvatski domobran Željka Kulišića.
Poštovani članovi obitelji žrtava s Orsule!
Poštovani stradalnici komunističkog režima, štovatelji domobranstva dragi uzvanici!
I ove smo se godine 19. listopada okupili na liticama Orsule kako bi se prisjetili partizanskog zločina nad 13 članova hrvatske domovinske vojske. Ove godine obilježava se 70-ta obljetnica od tog gnjusnog čina, ali još je važnije spomenuti kako je ovo tek 24.-ta obljetnica javnog komemoriranja žrtvama pokolja. I ta činjenica dovoljno govori, gkogadje smo i u kakvom sustavu se živjelo preostalih 46 godina.
Spomen ploča s uklesanim imenima 13 mladih domobrana podsjeća i opominje svakog dobronamjernika na strahote koje su počinili komunisti, tkz. ‘osloboditelji Dubrovnika’ iz listopada 1944. godine. Jer samo dan nakon ulaska njihovih jedinica u Dubrovnik započela je tortura i pakao za Grad koji je u svojoj prebogatoj povijesti uspješno brodio u svakojakim situacijama i nedaćama.
Prirodna katastrofa iz 1667. i komunistička mržnja iz listopada 1944. dva su datuma koja ostaju zapisana najcrnjim slovima u povijesti Dubrovnika. Niti močne zidine koje su ga stoljećima štitile, nisu uspjele sačuvati živote svojih sugrađane od partizanskih barbara koji su okupirali slobodu, zvanu Libertas, na svetog Luku 18. listopada 1944. godine.
Odmah po dolasku tzv. ‘osloboditelja’ započela su brojna uhićenja, zatvaranja i likvidacije. N ovom mjestu, na Orsuli, istočnom ulazu u Dubrovnik, zvjerski je ubijena grupa mladih Konavljana, mobiliziranih pripadnika hrvatske vojske, koje su dan ranije zarobili tek preobućeni četnici, partizani, pripadnici 10. hercegovačke brigade u Komolcu. U noći 19. listopada 1944. nesretnike su iz zatvora u Karmenu odveli na Orsulu, gdje su ih po dvojicu izvodili iz obližnje barake, ubijali i bacali niz padinu. Danima nakon tog strašnog zločina mrtva su tijela plutala po moru, ispred gradskih mira. I danas je među nama živi svjedok tih strašnih dana, 98. godišnji gospar Pavo Dalmatin je s nekolicinom mladića morao sakupljati u gradskom portu obezglavljena tijela nesretnika. Trinaest mladih Konavljana nije imalo sreće preživjeti… međutim četrnaesti, Marka Trtomana se čudesno oslobodio žice kojom su bili svezani, neopazice se izvukao iz barake, izbjegavši tako sigurnu smrt, Zahvaljujući njemu Istina o strašnom zločinu nije ostala tajna kao bezbroj drugih, komunističkih. Nakon pola stoljeća šutnje odvažio se iznijeti svoju životnu dramu našem sugrađaninu dr Augustinu Franiću, koja je objavljena u glasniku Politički zatvorenik 1990. godine. Od uspostave neovisnosti RH javna je komemoracija i vjerski obred zamijenio pojedinačne tihe molitve najbližih članova u krugu obitelji ubijenih.
Žalosna je spoznaja da nije bilo Marka Trtomana i Gustija Franića, komunisti nikad ne bi odali svoje zločine i zločince. Oni nikad nisu izdali niti jednog ubojicu, mjesto pogubljenja, masovnu grobnicu, stratište, a još manje da bi istražili ili obilježili grobišta. Zato s pravom stavljamo znak jednakosti današnjim maskiranim ubojicama ekstremističkim fundamentalistima Al quaide ili Boca Harama s ondašnjim komunističkim koljačima sa zvijezdom petokrakom. Nema razlike ni po načinu niti po okrutnosti zločina. Potkrijepu imamo posvuda na dubrovačkom području ovdje na Orsuli i Daksi, Montovjerni, Boninovu i Domobranskom groblju, ili na nekom od brojnih stratišta Jakljana, Slanoga, Korčule, Mljeta…
Svaki je komunistički zločin za cilj imao i najbolniju hrvatsku dimenziju demografsko sakačenje Hrvata. Samo je Orsula sa 13 ubijenih mladića u dvije generacije ostavila demografski manjak od barem stotinu Hrvata, i isto toliko obitelji. Ako pomnožimo brojna stratišta i žrtve doći ćemo do zapanjujućeg podatka zašto nas ima samo 4 miljuna stanovnika u Hrvatskoj. Sve je to planirano i ostvareno u razdoblju od pola stoljeća totalitarnog komunističkog režima, tijekom Prvog 1941-1945. i Drugog 1991-1995. Domovinskog rata kada je izgubljeno stanovnika za dvije današnje Hrvatske.
Nažalost i danas smo svjedoci kako se komunizam boljševičkog tipa i komunistička revolucija s prostora ex jugoslavije udomila u današnjoj Hrvatskoj, te se ista pokušava preimenovati u antifašizam i antifašistički pokret, koji komunističkog zlikovca Josipa Broza povijesnim krivotvorinama žele pretvoriti u svojevrsnog antifašistu. Međutim, za Hrvate JBTito ima samo jedno ime. On je jedan od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća, a tzv Jugoslavija bila je i ostala grobište istinskih domoljuba.
Nažalost, za brojne zločine nitko nije odgovarao, a podignute tužbe kod nadležnih hrvatskih sudova i dalje su ‘na čekanju’ u neovisnoj RH. I dalje su ‘nepoznati počinitelji’ nebrojenih zločina počinjenih na širem dubrovačkom području tijekom i nakon II svjetskog rata. Komunistički uhljebi i njihova šutnja funkcioniraju poput sicilijanske ‘omerte’, a neprocesuirani zločini, služe im kao nagrada za posao kojeg nisu obavili!
Pored spomenutih prijepora Udruga Hrvatski domobran mora svojim objektivnim pristupom i materijalnim dokazima doprinositi utvrđivanju Istine i raskrinkavanju mnogih komunističkih prijevara. Jer mladi naraštaj treba znati za tragediju Križnog puta i nebrojene likvidacije hrvatskih vojnika, te spoznati kroz kakav su pakao komunizma prolazile na tisuće ‘obilježenih obitelji’ časnih vojnika, ustaša i domobrana za vrijeme Drugog svjetskog rata, i posebno poraća i tzv ‘suživotu’ u državi čije ni ime nije vrijedno spomena.
Zato borba za povijesnu istinu o totalitarizmu i njegovim kolateralnim učincima tijekom 45 godina jugokomunizma ostaje društvena a rekao bih i politička zadaća naše Udruge. Uvjeren sam kako se samo s argumentiranim i otvorenim ukazivanjem na brojna zataškivana komunistička zlodjela može konačno dovršiti Drugi svjetski rat u Republici Hrvatskoj.
Na kraju, svim nevinim žrtvama za Domovinu poželimo: ‘Laka Vam bila hrvatska zemlja!“
S nama su!
Za Hrvatsku –Uvijek!
Hrvatski domobran
Dubrovnik
Željko Kulišić