Dragi moj Vido, sama činjenica da sukladno Zakonu o arhivima i arhivskom gradivu ravnatelje područnih arhiva imenuje ministar/ica kulture Republike Hrvatske samo po sebi implicira činjenicu da je politika ta koja u konačnici odlučuje – istaknuo je danas Ivo Orešković u odgovoru nekadašnjem gradonačelniku Vidu Bogdanoviću.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Naravno da je činjenica kako si ti tad kao Gradonačelnik i moj stranački kolega dao svoj doprinos mom prvom imenovanju zalažući se za moj izbor kod tadašnjeg ministra kulture gospodina Antuna Vuića. Ti kažeš političkim pritiscima i ucjenjivanjem. Ja kažem političkim autoritetom Gradonačelnika kojeg si neosporno tad imao kao malo koji gradonačelnik u danim političkim okolnostima. Nije istina, jer je ne znaš, da je struka bila protiv mene.
Protiv mene su bili isključivo oni iz struke, bivši svećenici i fratri, s pozicija aktivnih ravnatelja ili umirovljenih koji su izborom njima pogodne osobe u dubrovačkom arhivu, a ne mene mladca, htjeli zadržati svoje sinekure. Tvoja, a ni moja sramota, nije što si se založio za moj izbor, jer već tada si to činio za čovjeka s radnim iskustvom u Arhivu i s položenim stručnim arhivističkim ispitom. Ja sam svojim radom i ravnanjem Arhivom to itekako opravdao i pred političkom, a prije svega stručnom javnosti. Preispitivati moju stručnost slobodno možeš. Ne znam, hoćeš li umjet? Odgovori će te vjerujem razveseliti.
Ja nisam samo sudjelovao u revitalizaciji dubrovačke malvasije kao arhivist i istraživač u Arhivu, čega je rezultat moja knjiga, već konkretnom gospodarskom pothvatu iz ničega doslovno, s mojim partnerom i od djetinjstva prijateljem dipl. ing. agr. Nikom Karamanom i to u pripremi tla, podizanju nasada malvasije, okopavanju mlade loze, malčiranju trave, zaštitnom prskanju, prvim berbama, sušenju malvasije na jesama i konačno plasmanu Malvasije dubrovačke Karaman na tržište, kao danas po drugi puta potvrđeno najbolje malvasije na svijetu. Kad je Spomen soba u pitanju nije istina da sam pod tim izgovorom ja odbio da tad već to bude sadašnja prostorija. Ti dobro znaš kako ste ti i tvoji suradnici na vrat na nos išli s tim projektom.
Oprosti, ali niti jedan prostor u Sponzi ne može bit špajza. Kad su se stekli uvjeti u dogovoru s Gradom Dubrovnikom Spomen soba je izmještena na lokaciju gdje je i danas. Da. Hvalim se projektom novog Arhiva. To jest moj projekt. Sredstvima od prodaje navedenog zemljišta na Mihajlu financiran je cjelokupan postupak od projektnog zadatka, idejnog projekta, lokacijske dozvole, glavnog projekta i ishodovanja građevinske dozvole i kupljeno prizemlje s parking prostorom nove zgrade ex vojarne Gruž.
Istim sredstvima, dakle vlastitim sredstvima Arhiva, isto je učinjeno i za Arhivski sabirni centar u Žrnovu za otok Korčulu. Da i to je moj projekt. Moj projekt je i preuzimanje nadležnosti od splitskog arhiva nad stvarateljima u dolini Neretve i ustrojavanje Arhivskog sabirnog centra Metković – Opuzen – Ploče. Sve gore navedene radnje rađene su uz prethodno pribavljene suglasnosti resornog Ministarstva kulture. Odgovornost za svoj vlastiti politički neuspjeh i danas pripisuješ drugima. Meni osobno pripisuješ moći i medovinu koju nikad nisam imao u politici. Građani su na izborima, tvojim neizborom, dali sud o tvom minulom radu.
U politici je samo to vjerodostojan pokazatelj. Ja nisam at hoc promijenio bandjeru. Ja je u biti nisam ni promijenio. Moj politički angažman u HSS-u završen je 2004. godine kad su i mene, kako ti kažeš, stranački likvidirali. Hvala im od srca na tome. Sredstva za početak projekta novog arhiva osigurala je tadašnja Gradonačelnica Dubravka Šuica.
Odluku o prihvaćanju projekta koji sam joj predložio i podizanju kredita u iznosu 20 milijuna kuna donijela je bez mnogo razmišljanja. Koji je to gradonačelnik u Hrvatskoj učinio za područni državni arhiv? Koji se ravnatelj za tako nešto osim mene uspio izborit? S njom se za razliku od nekih o tome moglo razgovarat. Zbog podrške tom projektu, podrške resornih ministarstava projektu revitalizacije malvasije, a pripadajući uvijek desnoj političkoj opciji i to još od studentskih dana kad sam 1991. godine bio na skupu u Benkovcu s dr. Tuđmanom, u atriju Sponze me u HDZ učlanila Dubravka Šuica. Kažeš da sam joj poljubio ruku! Fine gospođe i postoje, između ostalog, da im se kavalirski poljubi ruka. Ja sam se pridružio, ništa drugo, nego ljudima u gradu Dubrovniku i Konavlima za koje sam u praksi utvrdio da cijene moj rad. Danas sam član konavoskog HDZ-a. I dobro nam ide. Sadašnji zakon utvrdio je ovakav ustroj arhivske službe u kojem je dubrovački arhiv područni državni arhiv. Je li ovakav ustroj dobar? Ja tvrdim da nije. O tome sam predavao na nekoliko savjetovanja. Ja se zalažem za ustroj arhivske uprave pri Vladi, osnivanje gradskih arhiva itd. Ja sam Palaču Sponzu uknjižio, sukladno važećim zakonskim propisima, na ime Državnog arhiva u Dubrovniku. To je pravno jedino i bilo moguće.
To se pokazalo dobrim do sad jer je spriječilo od 2002. godine neke lokalne političke mešetare da s njom rade što hoće ignorirajući Arhiv. Neupitno je da titular vlasništva treba prenijeti na Grad Dubrovnik. Ali kad? Kad se jasno donese strategija što s Palačom Sponzom sutra!? Tome mora prethoditi ugovor između Ministarstva kulture i Grada Dubrovnika kojim će se sve jasno definirati, a prije svega pozicija dubrovačkoga arhiva. Malo me čudi, ali mi je drago da je netko od mojih kolega arhivista osigurao novac za završetak projekta novog arhiva. Ja mu iskreno na tome čestitam i zahvaljujem. Međutim taj ili ta nije zasigurno među aktualnim kandidatima. Da. Moj interes je privođenje investicije kraju, ali na način kako je stručnim projektnim zadatkom zadano.
Vrijeme će pokazati je li se i koliko od njega odstupilo. Netko će morati dati i obrazloženje zašto je tome tako moralo bit. Moj interes je Arhiv u cjelini. Možda se zato, upravo mene dragi Vido, smatra preprekom ukoliko bih postao ravnateljem već dogovorenim političkim i financijskim, ne daj Bože privatnim, ingropanim interesima. Zato sam biće nepodoban. I ne čudim se ja tome. Nego, kad uzmogneš, navrni na čašicu desertne malvasije i padišpanj!