Redovnica franjevka od Bezgrješnog začeća s Danača, s. Anuncijata Oreč, preminula je u subotu, 28. ožujka, u samostanu sv. Marije na Dančama u Dubrovniku, u 86. godini života i 62. godini redovništva. Pokop i misa zadušnica održat će se u utorak, 31. ožujka u 11 sati na Dančama.
S. Anuncijata, krsnim imenom Iva, rođena je 25. srpnja 1940. u Tribistovu u Hercegovini, u obitelji oca Mate i majke Delfe (rođ. Grubišić), gdje je odrasla uz dva brata i četiri sestre.
U matičnu kuću Družbe na Dančama došla je 4. svibnja 1961. godine. Novicijat je provela u razdoblju od 1962. do 1964. u franjevačkom samostanu u Pridvorju i u samostanu sv. Kuzme i Damjana u Stonu. Prve redovničke zavjete položila je 25. svibnja 1964., a doživotne 25. kolovoza 1969. godine u Dubrovniku.
Veći dio svog redovničkog života provela je na području Dubrovačke biskupije, djelujući u brojnim samostanima Družbe, kao i u franjevačkom samostanu u Cavtatu. Služila je u župi Putniković na Pelješcu te na otoku Šipanu, a tri godine provela je i na otoku Krapnju u Šibenskoj biskupiji. Najveći dio svog služenja vezala je uz Ston, gdje je djelovala u samostanima sv. Kuzme i Damjana i sv. Nikole.
Tijekom svog redovničkog puta obnašala je različite službe, od kućne poglavarice i vrhovne savjetnice do odgojiteljice kandidatica, njegovateljice starijih sestara i vrtlarice, koje je, kako ističu iz Družbe, obavljala u duhu franjevačke jednostavnosti i poniznosti.
Zbog narušenog zdravlja 2013. godine vratila se u matičnu kuću na Dančama, gdje je ostala do smrti, koja je nastupila uoči Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje, u jubilarnoj Godini sv. Franje.
Iz Družbe ističu kako je s. Anuncijata bila jednostavna, požrtvovna i uvijek spremna služiti, a posljednje godine života, koje je provela prikovana uz bolesnički krevet, nosila je s vedrinom, vjerom i strpljenjem.
-Dok se s Gospodinom uspinjala na vrh svoje Kalvarije, u zajednici je stvarala pozitivno i vedro ozračje, zanimajući se za svaku sestru i radujući se svakoj novoj kandidatici. Upravo s njima, s našim mladima, tako je rado i gromoglasno znala pjevati Gospodinu i nebeskoj Majci na svom bolesničkom krevetu. Vjerujemo da je i njezina dugogodišnja patnja izvor obilja blagoslova i milosti za našu Družbu i za cijelu Crkvu, jer je bila osoba molitve, duboke vjere i pouzdanja u Gospodina – poručili su iz Družbe, zahvalivši na njezinu životu i svemu što je utkala u zajednicu.
