Nacionalni su se mediji raspisali o pojavi slučajeva infekcije opasnom zaraznom bolesti, virusom Zapadnog Nila, u Hrvatskoj. I naravno odmah se među građanima pojavi panika, što je velikim dijelom uzrokovano traumama od korona virusa, te brojna pitanja po pitanju širenja ove bolesti, prevencije i liječenja. Mi smo se za odgovore obratili našoj liječnici doc. dr. sc. Ljiljani Betici Radić, prim. spec. Infektologije.
Epidemiolozi su poslali upozorenje ljudima koji žive na području oko Kupe da se jave u slučaju pojavljivanja simptoma ovog virusa. Ima li razloga za zabrinutost da bi se ovaj virus mogao proširiti na ostatak zemlje, dakle i kod nas? Uopće kakva je situacija u Europi po pitanju ove bolesti, te u kojoj mjeri klimatske promjene utječu na njenu pojavu i širenje?
U Hrvatskoj je prvi slučaj infekcije virusom Zapadnog Nila (WNV) registriran 2012., najviše je zahvaćena Osječko-baranjska županija, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije bilo autohtono oboljelih, osim pojedinačnih uvezenih slučajeva. Komarac Culex pipiens, najodgovorniji je za širenje virusa Zapadnog Nila i prisutan je diljem EU/EEA. Najnovije brojke za EU/EEA pokazuju kontinuirani uzlazni trend u broju slučajeva lokalnih izbijanja infekcija virusom Zapadnog Nila, ali i drugih infekcija koje se prenose komarcima kao što je na primjer denga groznica.
Općenito se očekuje da će klimatske promjene u velikoj mjeri utjecati na širenje bolesti koje prenose komarci u Europi, na primjer, stvaranjem ekoloških uvjeta pogodnih za uspostavljanje i rast populacije komaraca. Bolest uzrokovana WNV uobičajeno se javlja sezonski, od lipnja do studenoga, vršni mjeseci su kolovoz i rujan. Ove je godine početkom ožujka u Sevilli, u Španjolskoj, prijavljen potvrđeni slučaj infekcije virusom Zapadnog Nila kod ljudi. Iako izolirani slučaj, isti nas upozorava da se prijenos virusa Zapadnog Nila može dogoditi vrlo rano tijekom godine, vjerojatno zbog klimatskih promjena.
Europski centar za kontrolu bolesti objavio je podatke za virus Zapadnog Nila: 2023. godine, zemlje EU/EEA prijavile su 713 lokalno stečenih slučajeva kod ljudi u 123 različite regije devet zemalja EU. Dvadeset dvije od ovih regija prijavljene su kao mjesta zaraze po prvi put 2023. godine. Zabilježeno je i 67 smrtnih slučajeva. Prijavljeni broj slučajeva manji je od onog 2022., s 1 133 slučajeva kod ljudi, ali je broj zaraženih regija najveći od vrhunca 2018., što ukazuje na široku geografsku cirkulaciju virusa.
WNV je flavivirus koji prenose komarci. U Europi glavni prijenosnici WNV-a su vrste komaraca Culex pipiens i Culex modestus. Aedes albopictus i Aedes detritus također su kompetentni vektori u laboratorijskim uvjetima, ali se smatraju od male važnosti za prijenos budući da te vrste uglavnom grizu sisavce i stoga je malo vjerojatno da će dobiti infekciju od ptica. Culex pipiens preferira hranjenje na pticama i igra važnu ulogu u enzootskom ciklusu prijenosa WNV-a.
Na području gdje je zabilježena zaraza provodi se oprašivanje s ciljem uništavanja komaraca koji su prijenosnici ove zarazne bolesti. Je li za očekivati da će u kratkom roku na ovaj način mogućnost zaraze biti u potpunosti otklonjena?
Suzbijanje odraslih komaraca vrši se primjenom insekticida u zraku; aerosoli, zamagljivanja. A za suzbijanje larvi koriste se kemijski preparati koji uništavaju larve komaraca u vodi gdje se razmnožavaju. Uz navedeno jednako su važne preventivne mjere; uklanjanje stajaćih voda u vrtovima ili balkonima gdje se razmnožavaju komarci, održavanje i čišćenje kanalizacijskih sustava. Mjere osobne zaštite za smanjenje rizika od uboda komaraca su korištenje sredstava za zaštitu od komaraca (repelenti), nošenje odjeće koja prekriva veći dio tijela, korištenje mreža protiv komaraca ili mreža za prozore i vrata te spavanje ili odmor u klimatiziranim prostorijama. Da bi se ove mjere široko primijenile, bitno je podizanje svijesti u široj javnosti i edukacija. Lokalna zajednica je nadležna za provođenje mjera kontrole vektora. Osobne zaštitne mjere u kombinaciji s mjerama kontrole vektora, ranim otkrivanjem slučajeva, pravodobnim nadzorom, daljnjim praćenjem i istraživanjem kao i edukacija i podizanje svijesti građana posebno su važne u onim područjima Europe koja su u najvećem riziku.
Inače, koji su simptomi ove bolesti? Kako i kojom brzinom se prenosi? Koji su rizici i kakve su posljedice?
Ljudi bolest dobiju ubodom zaraženog komarca u tropskim i umjerenim područjima. Virus se uglavnom nalazi kod ptica i pasa, mačaka, konja, šišmiša, vjeverica i drugih glodavaca. Ptice, osobito vrane, obolijevaju i ugibaju kada su zaražene. Neki lokaliteti nude procjenu mrtvih ptica kako bi se procijenila prisutnost WNV-a u okolišu. Zaraza se rijetko širi drugim putem kao što su: transfuzija krvi i transplantacija organa od zaražene osobe, laboratorijska izloženost, vertikalno od majke na dijete (trudnoća, porođaj ili dojenje).
WNV infekcija kod većine zaraženih je asimptomatska u 80 posto slučajeva. 20 posto nakon 2 do 6 dana nakon uboda komarca razvije simptome WNV vručice. Ozbiljnost simptoma kreće se od blage samoograničavajuće bolesti od koje se pacijenti oporave unutar tjedan dana do dugotrajne iscrpljujuće bolesti koja može trajati mjesecima. WNV vručicu karakterizira iznenadna pojava simptoma koji mogu uz vrućicu uključivati glavobolju, malaksalost, mialgiju, povraćanje, osip, umor i bol u očima, neki imaju otok limfnih čvorova, probavne smetnje. Neuroinvazivna bolest javlja se samo u 1 od 150 WNV infekcija sa smrtnosti i do 17 posto. Manifestira se u tri različita oblika: kao upala mozga-encefalitis s promjenom mentalnog statusa-smetenost do kome, abnormalnim pokretima nalik parkinsonovoj bolesti, zatim kao upala moždanih ovojnica – aseptički meningitis s glavoboljom i zakočenim vratom te mijelitis – mlohava bulbarna paraliza ili paraliza udova. U pravilu ne postoji ništa po čemu bi se ova infekcija klinički razlikovala od drugih uzročnika, na primjer neke druge virusne ili lajmske bolesti.
Rizici su: sezonski boravak u endemskom području, izloženost komarcima, dob > 50 godina, kronične zloćudne bolesti koje remete krvno-moždanu barijeru, kronični imunokompromitirani bolesnici, posebno oni na terapiji anti-TNF-alfa lijekovima koji su najskloniji neurološkim komplikacijama. Virus izuzetno rijetko može uzrokovati encefalitis i kod djece koja su zdrava.
Ne postoji specifično liječenje za virus Zapadnog Nila, samo potporna terapija. Ispitana su tri lijeka ribavirin, interferon alfa 2b i hiperimuni globulin, rezultat je bio negativan ili neuvjerljiv dokaz učinkovitosti. Cjepivo je tek u fazi ispitivanja.
Pojačani nadzor i rano otkrivanje slučajeva bolesti koje prenose komarci povezanih s putovanjem i lokalno stečenih i dalje su ključni za provedbu pravodobnih i odgovarajućih mjera za kontrolu vektora i bolesti.
Vjerujem da su mnogi čuli ili vidjeli u sredstvima javnog informiranja i oglasima promotivne informativne letke Zavoda za javno zdravstvo županije Dubrovačko-neretvanske pod nazivom PRESTANIMO UZGAJATI KOMARCE, pa pridružimo se i podržimo akciju!