European business game provodi se već duži niz godina u Gimnaziji Dubrovnik. Igra simulira projekt poduzetništva na europskom tržištu i natjecanje razmjene mišljenja i traženje savjeta. Ciljevi i aktivnosti su: simuliranje tvrtke – prodaja, marketing i financije.
Također potiče razvijanje ideja, istraživanje tržišta i suradnju. Cjelokupni projekt se provodi na engleskom jeziku: poslovni ugovori, financijski projekt, analiza poslovanja i planovi za budućnost. Projekt vode profesorice Nikica Anić i Silvana Soljačić. Ove godine na projektu su sudjelovale i pobijedile, učenice 2. razreda Jezične gimnazije – Dora Kržić, Ana Džakula i Elena Vračarić. Sa svojim inovativnim projektom odlaze 1. srpnja, baš na sam ulazak Hrvatske u EU, na Farske otoke. Tako će ove mlade djevojke Europi predstaviti svoj projekt "Showerlicious". O čemu se radi, otkrivaju za duList.
Možda je najbolje da uvodno o projektu poneku riječ kažete Vi, kao profesorica engleskog jezika i osoba koja je vodila cijeli projekt – o čemu se radi?
PROF. ANIĆ: Natjecanje European Business game postoji već petnaestak godina i radi se o tome da se želi poticati mlade, razvijati kod njih poduzetnički duh, te ih usmjeravati na neki način ka poslovnom svijetu. Vrlo je zanimljivo jer se sve to skupa odvija na engleskom jeziku, a pogotovo gledajući danas u kontekstu Europske unije, u koju mi ulazimo i postajemo njena članica. Radi se o tome da se Hrvati već puno prije počinju pripremati za poslovanje u EU. Rade se timovi za natjecanje po školama, tri do četiri učenika ili učenice po školi, dolaze s originalnom poslovnom idejom koja može biti predstavljena prvo na hrvatskom, zatim na europskom tržištu. Ta ideja mora biti originalna, mora biti ekološka, te se radi kompletan poslovni plan. Od ideje, razrade, marketinga, sve se to odvija na engleskom jeziku, što je iznimno važno, jer je engleski jezik službeni jezik EU. Onda se zemlje, njih desetak, okupljaju i predstavljaju svoje projekte, a ove godine to su Ana, Dora i Elena. Svake godine, zemlja pobjednica organizira natjecanje za sljedeću godinu. Prije nam je bilo teško financirati ta putovanja, odnosno naći sponzore za put, međutim sad, kako ulazimo u EU, moći ćemo aplicirati za fondove s projektima, i na taj način crpiti novce i podići na neku veću razinu to što radimo.
Koja je to kreativna nova ideja koju ste vas tri, uz pomoć mentorice, smislile?
ANA: Dakle mi smo razmišljale obuhvatiti što više ljudi, dobno i spolno, te smo tako došle na ideju da napravimo tuš koji ima ujedno ugrađen i spremnik za sapun, sa pomičnim klipovima. Ako, kad se vi uđete tuširati, pomaknete klip, te vam počinju izlaziti voda i sapun, pomaknete ga na drugu stranu, i tad iz tuša teče samo voda. Htjeli smo ostvariti takvo nešto, jednostavno, a da bude rašireno i primjenjivo po svijetu.
Proizvod mora biti hrvatski
Dakle, cilj je bio jednostavnost, a ujedno i praktičnost?
DORA: Jednostavno se koristi, a ujedno je napravljen od aluminija kao ekološkog materijala. Aluminij je ekološki i može se beskonačno razgrađivati bez da gubi svoja svojstva.
ELENA: Ideja je bila – sasvim slučajna. Sjedale smo i razmišljale kako bi mogle 'posuditi' neki proizvod i na neki način ga poboljšati, kako on ne bi bio u potpunosti nov, jer takve stvari ljudi teže prihvaćaju. Tako smo došli na tuš, jer je sad voda važno pitanje u svijetu, a na ovaj način ona se štedi. A i sapun nam je razgradiv.
DORA: Kad tamo budemo predstavljale proizvod, on mora biti povezan s Hrvatskom. Stoga smo odlučile kako je najbolje da taj sapun bude od lavande, nečega što se ipak pravi u Hrvatskoj. Bit će i još drugih vrsta sapuna od naših preparata.
Rekle ste kako težite tome da sapun obuhvaća što širu publiku. Tuš je definitivno proizvod kojeg svatko koristi. No, jeste li u svom poslovnom planu razmišljale proširiti ukupnu ponudu, tipa na cijelu kupaonicu?
ELENA: Prvo smo htjele krenuti s jednim, točno određenim proizvodom, da vidimo hoće li on biti prihvaćen, te onda, ako se ciljevi koje smo same sebi postavile ispune, onda bismo proširili proizvode na cijelo kućanstvo.
Kada krećete na 'veliki put'?
DORA: Otprilike oko 1. srpnja, baš s ulaskom Hrvatske u EU.
Ništa bez male treme
Budući da ste mlade, jeste li ikada pred sobom imali ovakav projekt i imate li tremu?
DORA: Iz naše škole, bile su prijavljene tri ekipe, te su još i svi bili stariji od nas. Jedni su već bili i prošle godine prijavljeni, no nisu stigli dovršiti projekt. Najmanje je bitan zapravo sam proizvod, bitnija je cjelokupna prezentacija oko njega. Tako da mogu reći kako smo imale tremu kada smo ga prezentirale.
ANA: Nismo imale tremu do tog trenutka, nego kad smo vidjele tko sve prezentira, tko sve dolazi, onda smo se malo prepale. No, iz naše škole predstavljamo samo mi i samo naša Gimnazija.
PROF. ANIĆ: Mogu samo istaknuti kako sam, kao profesorica engleskog, stvarno zadovoljna razinom jezika kojom cure vladaju. Komisija ih je pohvalila, s obzirom kako su drugi razred, na njihovom tečnom govoru, što je pohvala prvenstveno njima, a ja sam sretna što sam dijelom zaslužna u tome. Često puta imate zemalja koje na natjecanja dođu s dosta lošom razinom jezika, a Hrvati zaista pričaju u duhu jezika.
Dakle, cjelokupna prezentacija mora biti 'na nivou'?
ANA: Da, morale smo sve napraviti, logo, plakat, reklamu, sve.
DORA: Morali smo sve detaljizirati, do finalnog proizvoda.
To je definitivno marketinški projekt. Vidite li se Vi u budućnosti u ovakvom tipu posla i jeste li ikad prije radile takvo nešto?
ANA: Iskreno, nisam se prije vidjela u tome, no kroz rad na ovom projektu, postalo mi je zanimljivo sve to. Nekako, kad te krene, uđeš u to i postane ti zanimljivo. I marketinški, i financijski i istraživački dio. Ispitivanje ljudi i ankete – mogla bih se vidjeti u tome.
DORA: Meni je iskreno najdraži dio što je sve na engleskom, jer planiram studirati jezike, pa mi je to bilo najbitnije. A ovo ostalo, u vezi financija, možda nije bilo tako jednostavno.
PROF. ANIĆ: Budući da imamo stalnu suradnju s ACMT-om i njihovu stalnu potporu, te su oni i u žiriju, njihov bivši student Miho Glavinić dosta nam je pomogao.
ELENA: Mi ipak nismo stručna škola, pa nam je trebala mala pomoć. Nismo bili upoznati s ničim, jer nismo ni znali ništa o marketingu, no Miho nas je vodio kroz cijeli projekt i kroz sva ta istraživanja. Bilo je zanimljivo u svakom slučaju.
Dva dana za jednu minutu reklame
U posljednje vrijeme često se može naići na mlade ljude koji iznose svoje ideje. Možda upravo vaša ideja bude jedna od njih?
ELENA: Na Farskim otocima svakako će biti ljudi koji će zapaziti našu ideju. Nije bitno na kojem si mjestu ostao, nikad ne znaš kome će se od velikih tvrtki svidjeti upravo tvoja ideja. Bitno je patentirati proizvod i možda baš on prođe na tržištu.
PROF.ANIĆ: Ove godine po prvi put smo se upustili i u snimanje spota, u kojem smo ujedno promovirali i naš vaterpolo klub Jug, a stekli smo i nova saznanja o marketingu.
ANA: U snimanju spota pomogla nam je i profesorica Lucijana iz Filmske umjetnosti, koja je uz nas snimala reklamu. Trebalo nam je dva dana za jednu minutu reklame.
DORA: Bilo je teško, ali kad vidiš konačni proizvod, sretan si.
Vaš slogan je..?
'Go with the flow!'.
Na našem portalu donosimo vam i reklamu koju su djevojke snimile.