Vuk Vuković je jedan od najperspektivnijih hrvatskih stručnjaka za ekonomiju uopće, profesor Zagrebačke škole za ekonomiju i mendažment i čovjek čiji rad ima potencijal ozbiljno uzdrmati cijelu Hrvatsku, pa tako i njezin jug.
On je nedavno završio prvu fazu svog rada ‘Korupcija u javnim nabavama i posljedice na politički reizbor. Primjer lokalne samouprave u Hrvatskoj’, u sklopu kojeg izvodi detaljnu analizu sprege novca i političara. Njegov napor još nije gotov, a najavljuje kako bi po završetku mogao napraviti čak i rang list korumpiranosti općina i gradova.
Vaš rad je podigao popriličnu prašinu u medijima. Jeste li imali nekakvih negativnih reakcija?
Naprotiv, dobivam izuzetno pozitivne reakcije i komentare. Javljaju mi se ljudi koji se dugo bave tom temom istraživački i nude podršku i suradnju.
Koje razdoblje ste promatrali u radu?
Promatrao sam javne nabave koje se odnose na 2009. i 2010. godinu. Za isto sam razdoblje imao podatke o poduzećima koja su obavljala te poslove stoga sam ih mogao međusobno povezati i ustanoviti u kojim se slučajevima radilo o očigledno namještenim (sumnjivim) natječajima. Iz toga sam složio ukupno 8 mjera korupcije koje sam testirao u odnosu na vjerojatnost reizbora.
Jeste li došli do faze u kojoj možete izdvojiti najkorumpiranije političare/općine?
Ne još. To će biti u jednoj od idućih faza kada proširim bazu na više godina i kada obuhvatim sve lokalne jedinice. Tada će biti moguće napraviti rangiranje lokalnih jedinica od najviše do najmanje korumpiranih.
Kakva je situacija u Dubrovniku?
Primjer koji sam spomenuo, da je jedna firma sa 0 zaposlenih na području Grada obavila 36 natječaja i dobila za to 20 milijuna kuna u dvije godine, samo je jedan u nizu brojnih negativnih primjera po čitavoj Hrvatskoj. No mene takva poduzeća ne interesiraju jer će takvih uvijek biti. Mene zanimaju političari koji su takav sustav stvorili i koji iz njega profitiraju dugotrajnim ostankom na vlasti bez odgovornosti spram birača.
Možete li nam otkriti o kojoj tvrtki je riječ i o koliko sumnjivih natječaja je riječ?
Nažalost još ne.
Kako je moguće da javnost pozitivno reagira na korupciju političara?
Ukoliko uspijem u proširenju baze i izradim rang ljestvicu općina po korumpiranosti, uz primjenu preostalih predloženih reformi poput ograničenja mandata na vlasti na 8 godina i smanjenja broja općina (povećanja broja glasača u svakoj lokalnoj jedinici), moguće je da javnost počne drukčije percipirati probleme na lokalnoj razini kada dobiju jasnu informaciju o tome što se tu događa. Primjerice ako rang ljestvicu povežemo sa novcem kojega lokalna samouprava dobiva iz središnjeg državnog proračuna, odnosno ako korumpiranima taj novac uskratimo, građanima će biti poslan jasan signal da njihovi lokalni problemi nisu riješeni jer im je čelnik korumpiran. Tu onda građani kreću zahtijevati političku odgovornost.
Što je to ‘pobjednička koalicija?’
Pobjednička koalicija predstavlja broj ljudi koji je potreban da političar pobjedi na izborima. Ukoliko se radi o malom broju ljudi, političar može njih vrlo lako uvezati u vlastitu koruptivno-podaničku mrežu iz koje svi imaju koristi – političar ostaje na vlasti, a uvezano biračko tijelo dobiva raznorazne koncesije. U ovom slučaju radi se o poduzećima direktno ovisnima o vladajućem lokalnom čelniku. I obrnuto. Termin je inače preuzet iz dugotrajnog rada četvorice američkih političkih ekonomista, Buena De Mesquite, Smitha, Siversona i Morrowa, koji u svojoj knjizi „Logika političkog opstanka“ teorijski definiraju takav sustav.
Možete li pretpostaviti koliko je skupo (ili jeftino) kupovati glasove u Dubrovniku?
To je još uvijek izvan dosega trenutne faze istraživanja. No kasnije će i takve stvari biti moguće vrlo precizno izračunati.
Kako vi vidite rješenje korupcije?
Primjenom ograničenja mandata i stavljanjem lokalnog čelnika u novo okruženje (racionalizacijom broja općina) jednostavno se resetiraju postojeće klijentelističke veze koje (grado)načelnika drže na vlasti. Uz povećanje potražnje građana za odgovornošću uvođenjem indeksa lokalne korupcije, sprječavaju se daljnje malverzacije novih lokalnih političara.
Tko je odgovoran za postojeće stanje, zakonodavstvo ili izvršna vlast?
Oboje. Izvršna vlast određuje pravila igre. Zbog asimetrije informacija između glasača i političara, glasači nemaju dovoljno čvrstu kontrolu nad njima, stoga izostaje politička odgovornost prema glasačima. Upravo zbog toga političari mogu donositi zakonski okvir koji njima odgovara. Primjerice kod javnih nabava novim su zakonskim okvirom dobra i usluge u vrijednosti do 200,000 kn izdvojene iz procesa javnih nabava, što samo dodatno pogoršava netransparentnost oko podjele javnog novca.
Trebaju li nam ekstremni zakonski primjeri nekih zemalja gdje se korupcija kažnjava dugotrajnim/doživotnim zatvorom?
Možda, no ja bi najprije pokušao sa „soft“ mjerama poput gore navedenih, pa od promjene individualnog ponašanja i percepcije išao prema općem.