Vladari su kroz povijest imali svoje dvorske arhitekte uz čiju su pomoć dokazivali i pokazivali svoju moć.
Veličanstvene građevine, kojima se i danas divimo, simboli su moći. U drevnom Egiptu to su bile piramide, simboli faraonske moći, jedno od sedam svjetskih čuda, veličanstvene građevine kojima se i danas divi cijelo čovječanstvo. Raskošna kraljevska rezidencija, dvorac Versailles nastao je kao simbol moći francuskog vladara Luja XIV. koji je osmišljen kao spomenik apsolutizmu i oda hedonizmu. Upravo je Luj XIV. okupio tadašnje najuglednije umjetnike i stručnjake da osmisle novu kraljevsku palaču. Slične situacije pronalazimo i u današnje vrijeme, gdje moderni vladari, poput arapskih emira, grade ili barem pokušavaju graditi veličanstvene građevine po kojima će ih narod dugo pamtiti. Ako se osvrnemo na bližu povijest Dubrovnika, unatrag 15-ak godina možemo doći do zaključka kako su određene gradske uprave, odnosno gradonačelnici, imali i poneke favorite među arhitektima. Iako su se projektanti birali putem javnih natječaja neka se imena češće spominju u mandatu ovog ili onog gradonačelnika. Ili će pak pojedini gradonačelnici ostati zapamćeni po njihovim projektima.
Najskuplji zahod Europe
No, u Dubrovniku rijetko koji projekt, rijetko koja gradnja prođe bez negodovanja bilo struke, bilo javnosti. Kontroverze je izazvala i gradnja javnog zahoda na Peskariji, o javnoj garaži da i ne govorimo, a tek Spomenik braniteljima na Pilama….
Kad smo kod javnog zahoda, projektirao ga je arhitekt Nenad Fabijanić. Iako je projekt završen u prvom mandatu Dubravke Šuice, ne smije se zaboraviti kako je zapravo započet u doba gradonačelnika Vida Bogdanovića. Radovi su tako započeti u njegovom mandatu, no 2000. godine je nastao problem budući da je za njegov završetak trebalo osigurati još milijun kuna. Novci su naravno kasnije i osigurani, što se Šuici spočitavalo jer je prihvatila ‘prenapuhani’ troškovnik, a prema pisanju medija konačna cifra vrti se oko 1,7 milijuna kuna! Nije ni čudo da je tada, prije 13 godina, ovaj javni zahod proglašen najskupljim u Europi.
– Želio sam da bude mala kamena senzacija. Njime sam htio demonstrirati dubrovačku „đentilecu“ , simbol opće kulture i higijene – rekao je prije nekoliko godina Fabijanić o svom projektu.
Butijer ‘master mind’
Bivša gradonačelnica Dubravka Šuica za svoje bliske suradnike izabrala je čak dva arhitekta. Istaknuti član HDZ-a, arhitekt Stijepo Butijer bio je u njenom mandatu prvi planer Dubrovnika kao član tadašnjeg Gradskog poglavarstva za prostorno planiranje. Često mu se spočitavalo da je u sukobu interesa, iako nije radio projekte za Grad. No, njegova tvrtka Alfaplan projektiranje radila je primjerice rekonstrukcije nekih dubrovačkih hotela, u isto vrijeme kad je upravo on bio zadužen za prostorno-plansku dokumentaciju Grada Dubrovnika. Butijer je u prostorno-planskom smislu bio ‘master mind’ urbanizma gradske uprave. U Gradskom poglavarstvu Dubravke Šuice zamijenio ga je arhitekt Milan Karlovac. Autor je projekta uređenja Lapadske šetnice, koja je i danas često na meti kritika, te koncepta urbane integracije Mokošice, koji je nakon smjene vlasti pao u zaborav.
Uz Šuicu se vezuje ime još jednog arhitekta, Krunoslava Ivanišina čiji je arhitektonski studio Ivanišin.Kabashi projektirao čuvenu javnu garažu na Ilijinoj glavici, iza koje se još uvijek vuku neriješene financijske dubioze. Svakako treba spomenuti kako je Šuica upravo Ivanišina postavila u gradski Savjet za urbanizam i prostorno uređenje, a bio je i predsjednik Povjerenstva za ocjenu uspješnosti idejnih projekata, tzv. povjerenstva za ljepotu. Osim javne garaže, Ivanišin je i autor idejnog projekta, kojega je i sama Šuica nazvala vizionarskim, rješenja pješačke komunikacije od garaže do Pila. Predstavljajući projekt, neposredno pred izbore 2009. godine, Ivanišin je najavio uvođenje tzv. eskalatora, pokretnih traka koje bi se bez agresivnih zadiranja u pejzaž spuštale niz Bogišićev park prema crkvi Svetog Andrije i starom rodilištu odakle bi trebalo pješačiti do zidina. Projekt, za kojega je tada rečeno kako ima i dozvolu konzervatora, gradsku blagajnu trebao je koštati 3,24 milijuna eura.
Vlahušićev miljenik
No, odlaskom Šuice i eskalatori su, barem na ovom potezu, pali u zaborav, iako ih u svojim zamislima ima i aktualni gradonačelnik Andro Vlahušić, ali za predjele Gruža i Montovjerne. Vlahušić dolaskom na vlast mijenja i staru garnituru arhitekata. Točnije, iz Povjerenstva za ljepotu odmah je maknuo Ivanišina, a postavio je, među ostalim, svog miljenika među arhitektima Marka Dabrovića iz nagrađivanog 3LHD studija, čije se ime često spominje u Vlahušićevoj vladavini. Zanimljivo je kako su se Dabrović i Ivanišin isprepleli na projektu nadogradnje javne garaže na Ilijinoj glavici, kojega je predstavio upravo Vlahušić kao spasonosno rješenje za financijske gubitke ovog objekta. Svoju suradnju s Dabrovićem gradonačelnik ne krije.
– Marko Dabrović i ja više od deset godina zajedno osmišljavamo Dubrovnik za naredna desetljeća – izjavio je prije godinu dana Vlahušić, a njegovu vizualizaciju izgleda budućeg gruškog akvatorija koristio je i u zadnjoj predizbornoj kampanju kao kandidat za gradonačelnika. Vlahušić je Dabrovića uključio i u urbanističke radionice Centra iza Grada, a tu je i poveznica s Europanom Hrvatska, koji je proveo anketni međunarodni javni projektni anonimni natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja, E 11 lokacije “Centar iza Grada”. Upravo je Dabrović, pisali su mediji, u to vrijeme bio član nacionalnog odbora Europana Hrvatska, zbog čega je i uspostavljen kontakt s Gradom.
– Nakon radionice nisam sudjelovao u konkretnim pregovorima, samo sam preporučio Europan Gradu Dubrovniku – izjavio je medijima Dabrović, dodavši kako je Grad taj koji je odabrao prijaviti Europanu projekt Centar Iza Grada.
Ovaj dubrovački arhitekt osmislio je i tunel od Boninova do Minčete. Podsjetimo, prema zamisli gradonačelnika Andra Vlahušića, 793 metra duga trasa tunela kretala bi od ljetnikovca Skočibuha na Boninovu do tvrđave Minčeta, odnosno do ulaza u Grad.
Uz Dabrovića miljenik Vlahušića svakako je i Željko Peković, vlasnik Omega Engineeringa, autor obnove kompleksa Lazareti, ali i gradnje mula na Komardi. Prihvat gostiju s cruisera na Komardi gradske uprave pokušavaju riješiti već godinama. Još 2007. godine u mandatu Dubravke Šuice, Pomorski odjel Sveučilišta u Dubrovniku izradio je Studiju za prihvat putnika s cruisera na prostoru ispred kompleksa povijesne karantene u Lazaretima, o kojoj su se konzervatori negativno očitovali. Ideja se ponovno aktivirala 2010. godine kada je javnosti predstavljeno Pekovićevo rješenje. Zanimljivo je spomenuti kako je Peković i autor idejnog rješenja obnove Tvrđave Imperijal na Srđu, a upravo taj projekt, uključujući i golf, iako je riječ o privatnoj investiciji, povezuje Vlahušića i Šuicu jer se bez njih isti ne bi ni realizirao.
Vanda Ivanković Kontić iz T.L.O studija za arhitekturu i urbanizam, nekadašnja zaposlenica gradskog odjela za zaštitu okoliša i prostorno uređenje još je jedno ime o čijim se projektima govori u mandatima Andra Vlahušića. Radila je tako rekontrukciju bivšeg Hotela Stadion, uređenje park šume Velika i Mala Petka, rekonstukciju Luže, šetnice Nika i Meda Pucića, ali i UPU Babinog kuka.
Po čemu ćemo ga pamtiti?
Planova je puno, no velebnu građevinu ili objekt (tunel, prozračni most, Guggenheim) po kojima će se pamtiti gradonačelnika Vlahušića još uvijek čekamo. Šuica ih je za sobom ostavila par. Neki od njih i danas su sporni. Na Garaži se još trese cijeli Grad. A sjećate li se arhitekta Igora Franića, autora Kocke mora, odnosno spomenika branitelja na Pilama? Dakako da se sjećate, pitanje je samo hoće li taj Šuičin i Franićev projekt izdržati sadašnju vlast ili će biti pohranjen daleko od očiju javnosti u nekom depou?