S balonima sam počeo raditi 1997. godine i to u BiH. Tad sam radio po festama, a 2000. u svadbenim salonima. Imali smo svoju butigu, ali smo pravili dekoraciju za vjenčanja. 2005. smo tako za jednu Novu godinu upuhali u jedan balon dvije tisuće manjih balona. Kad sam došao u Dubrovnik 2008., a s obzirom da sam u Novom Travniku još uvijek imao svoj ugostiteljski objekt kojeg nisam želio iznajmiti, brinuo sam se za djecu. Najmlađi Noa imao je dvije i po godine, Sven sedam, a Silvio 11, a sada su veliki momci. Silvio je završio petu godinu Građevine, Sven prvu Strojarstva, a Noa prvi srednje – priča razdragano naš sugovornik Oliver Fišić, inače vlasnik Balon Shop-a u Mercanteu.
Situacija u odnosu na 2019. ‘li-la’
—Kad sam vidio u jednom momentu da financijski neću moći sve izdržati jer su djeca kretala na fakultet, odlučio sam se otvoriti Balon Shop – 9. ožujka 2016. Od tada svaka godina je sve uspješnija pa ne mogu reći da sam osjetio veliki pad prometa u 2020. Ljudi su ih količinski uzimali manje, ali je mušterija bilo više. Jednostavno su zatvoreni u svojim prostorima željeli usrećiti djecu. Htjeli su im to priuštiti, a ja ionako ne vodim veliki posao. Nisam zarađivao neke goleme novce i situacija je u odnosu na prije li-la, ali ja sam zadovoljan kad druge mogu razveseliti. To mi je hrana – kaže nam Fišić koji se tijekom vremena susreo s razno raznim prohtjevima i ponekad izazovnim situacijama.
—Sve zahtjeve smo uspjeli ispoštovati svojom voljom i upornošću. Kad smo u stisci s vremenom zna biti nervoze. Pred jednu Novu godinu, oko 1 i pol sati, nakon koncerta Hladnog piva na Stradunu morao sam se popeti na ljestve od šest metara, a bura je tako puhala da sam samo čekao kako ću se dolje ‘složit’. U takvim situacijama radite pod stresom i brinete se hoće li plafon puknut. On se načelno može zamijeniti, ali nekad nemate vremena ni za to. Jednostavno idete dalje, preskačete. Rad je dinamičan. Susrećete se s različitim ljudima, različitih profesija i na kraju kad sve završimo odemo na kavu ili možda na pivo – smijući se govori Fišić. Iz svog rukava može istresti mnoštvo dogodovština, a nerijetko se znalo zbiti da ni ne zna tko mu je klijent.
—Imali smo jedan posao na jahti koja je bila usidrena nekoliko milja dalje od Mljeta. Po nas su poslali gumenjak i mi smo se ukrcali s bocom helija. Kad smo došli tamo morali smo se izuti jer nismo smjeli ući u cipelama, ali je zato mogao helij (smije se). Zadatak nam je bio napuniti jahtu s petsto balona. Nismo znali povodom čega je bila proslava ili tko je naručitelj, samo sam dobio zahtjev da ih napušem. Imali smo vremena tri sata za sve to napraviti i vratili su nas natrag na Mljet. Masa agenata tako dolazi i posreduje. Neki dan sam u vili koju ne želim imenovati pravio rođendan i morao sam je napustiti u 7 i 20 sati ujutro, a došao sam u 7 – iznosi naš sugovornik. Prilike su svakakve, tumači. Osobito je zabavno kad se radi o djevojačkim zabavama.
Do masu materijala je teško doći
—Kako imam balon Veseljka uvijek se nasmijemo. Djevojke opušteno dođu i kupuju. Imam i slamke, fontane itd. U poslu uvijek imate svega. Jednom se dogodilo da je gospođa iz Metkovića došla po svoju narudžbu i zaboravila je novčanik. Rekao sam joj da ih ponese sa sobom i kad opet bude dolazila, neka onda plati. Odgovorila mi je kako ja sigurno nisam odavde. Ma što ima veze, dobacio sam joj. Došla je opet nakon nekoliko dana (smije se) – iznosi. Najvažnije mu je na kraju dana da su klijenti zadovoljni pa tako pronalazi različite načine kako zaštititi balone. Mogu se zapetljati i često pucaju, ali i tome je stao na kraj pa je u Budimpešti pronašao vreće koje pomažu da se očuvaju i čitavi stignu na određenu adresu. Inače, svu robu nabavlja u inozemstvu.
—Sve mi je uvoz – od Nizozemske preko Njemačke do Poljske. Do masu materijala je teško doći. Sad je veliki problem nedostatak helija. Tako je već nekoliko godina. Na tržištu jednostavno vlada nestašica. Velike zemlje ga uvoze i čak je jeftiniji nego kod nas. Stalno je zbog toga pritisak i pitanje je do kada će ga biti. Dosta dekoracije je na zrak, ali helij je poseban jer je svima zanimljivije kad baloni lete. Trudit ću se koliko god budem mogao nabavljati ga svojim kanalima. Dugo sam u ovom poslu i svi me znaju. Prvi sam s tim krenuo poslije Domovinskog rata. Sad sam se više koncentrirao na Dubrovnik mada znam nositi balone i na otoke. Neki dan sam ih poslao za Split. Kako kome treba, nije mi se problem ukrcati na Nonu Anu – ističe jer posao je borba.
—Strpljen, spašen. Male su razlike u cijenama. Radim dvokratno preko tjedna i subotom do 13 sati. Nekad me zamijene sinovi. Trudim im se usaditi radnu naviku. Lagano ih uvodim u posao kako bi sutra znali voditi vlastiti i da cijene novac. Također, vrlo je bitan pristup ljudima. Što kao mladi nauče kasnije će im mnogo značiti u životu. Od početka su mi pomagali od Zimskog festivala preko Feste svetog Vlaha do Ljetnog karnevala u Cavtatu. Uglavnom, obiteljski smo svi angažirani. Kad je neka velika narudžba onda nam cijela kuća zna biti puna balona – zaključuje naš razgovor Fišić sa zaraznim osmijehom od uha do uha.
Naslovna fotografija: Oliver Fišić s ekipom iz Mercantea
Iz tiskanog izdanja od 1. rujna 2021.