„Odnijet ću te jednog dana kao malu ticu u moju Trnovicu“ davno je zapisao u svojoj pjesmi o svom malom rodnom selu u Dubrovačkom primorju pjesnik, pisac, novinar Mato Jerinić. I već petnaesti put u isto toliko godina i ove subote, tradicionalno zadnje u svibnju u maloj Trnovici okupili su se likovni umjetnici, slikari i kipari, ali i zaljubljenici u prirodu i ovaj lijepi kraj na znanu Likovnu koloniju.
Okupljeni u nekoliko prostorija prelijepe stare kamene zgrade na pročelju koje piše kako je to nekad davno bila osnovna škola ovog kraja, ali i na sve strane Trnovice, ispod volata, u prolazima između kuća, u hladu oraha, pored crkvice i lokvice na ulazu, veliki broj umjetnika već od ranih sati stvarao je svoja djela. Uz redovne domaćine koju su uvijek tu, već petnaest godina, od 2000. godine kad je ova lijepa priča i počela, gospara Mata Jerinića, Srećka Jarka, Nevenku Grošetu Đirlić, Peru Grošetu, Matija i Ljubo Grošeta i zapravo sve mještane male Trnovice koji s puno radosti svake godine otvaraju svoje domove i dvorišta umjetnicima, bilo je tu puno znanih imena. Jagoda Lasić i ples na njenim slikama, Valter Kožul na zidiću u hladu crkvice, profesor Jurica, Joško Škerlj i Mišo Baričević, u điru i likovni kritičar Marin Ivanović, već redovno i vesela družina iz Josipovca, puno djece među njima i mala Lorena, unuka našeg Hrvoja Čikata Čikija, te još puno, puno dragih ljudi. Veselo druženje, glazba znani Toto Rilović, sjajna marenda koju pripreme domaća čeljad, a i ručak negdje popodne za sve, kako tradicija nalaže.
I kao i svih ovih godina, sva djela su poklonjena, a što se uspije prodati ulaže se u daljnju obnovu zgrade škole u kojoj se sve i održava, ali i u cijelo selo, koje je zapravo možda i među zadnjima svojom gradnjom kuća i pratećih objekata autohtonim u Dubrovačkom primorju.