Iako je danas Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, ne treba zanemariti ni činjenicu kako su i same žene počiniteljice nasilja, iako kao nasilnici prednjače muškarci.
Prema statistici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, koja je iznesena na današnjem okruglom stolu “Unaprjeđenje sustava podrške žrtvama nasilja“, u zadnje dvije godine i osam mjeseci među počiniteljima nasilja njih 134 bilo je ženskog spola. Muških počinitelja bilo je 531. No, statistika pokazuje pad broja počinitelja nasilja.
Cilj okruglog stola na kojem su sudjelovali predstavnici svih institucija uključenih u protokol postupanja u slučaju obieljskog nasilja jest unaprjeđenje sustava, te poticanje svih institucija na bolju i učinkovitiju suradnju. Ipak, nakon rasprave ostao je dojam kako sve funkcionira, suradnja je na nivou, ali… Ostao je gorak okus činjenice kako je sve na žrtvama nasilja. Ako žrtva ne prijavi nasilje, pitanje je što može učiniti država ako nema nekih relevantnih podataka? Kako je rekla Marijana Ercegović iz Udruge Fenix, nasilje u obitelji je i privatna i društvena stvar.
– Mehanizmi države postoje i na raspolaganju su. No, treba uvijek voditi računa kako je nasilje u obitelji i privatna stvar žrtve i počinitelja i društvena stvar. Ako žrtva želi trpjeti nasilje, a da to ne ugrožava nekoga drugoga osim nje same, onda je pitanje kako država može intervenirati ako nije došla do nikakvih relevantnih pokazatelja, a sama žrtva ne želi to iskazati ni pred policijom ni pred sudom – istaknula je Marijana Ercegović. Naglasila je i kako su još 1999. godine doneseni pozitivni zakonski propisi koji se provode.
-Suradnja postoji, no pitanje je kakva je i može li se poboljšati. Pitanje je i interesa žrtve. Prije dvije godine održan je jedan okrugli stol kad sam izračunala da se žrtva pojavljuje 8 puta pred raznim institucijama i ponavlja 8 puta isto, i ništa se nije promijenilo u zadnje dvije godine – dodala je Marijana Ercegović.
-Prevencija, prevencija i samo prevencija treba biti osnova priče – zaključila je Ercegović.
A žrtve nasilja, u većini slučajeva žene vrlo često ili ne žele prijaviti nasilje što zbog straha, što zbog nepovjerenja u sustav, ili pak odustanu usred postupka. To je potvrdila i Mirjana Milković s Prekršajnog suda u Dubrovniku.
– Često se događa da žrtva, odnosno oštećene osobe koriste blagodat nesvjedočenja. Čak u 80 posto slučajeva, tako da tada nemamo dokaza te se donosi presuda o oslobađanju. Uglavnom su to recidivisti. Imala sam predmet u kojem je žena dva puta odbila svjedočiti i treći put se sve diglo na noge jer ju je muž bacio kroz prozor – navela je sutkinja Milković.
Još je jedan poražavajući podatak. Čak 87 posto zlostavljača bilo je zlostavljano u djetinjstvu! Rekao je to don Marin Šljivić iz Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije.
– Dotaknuli ste se pitanja zašto se žena vraća natrag zlostavljaču. To je sindrom zlostavljane žene. Imao sam slučaj u SAD-u gdje je žena slomljena u potpunosti odlazi svakodnevno k mužu. I kad je ne istuče kaže: ‘Nešto nije dobro. Ja moram primiti svoju porciju batina svaki dan.’ Zašto? Jer čovjeka možete pretvoriti u psa ako ga konstantno 10-15 godina vučete za lanac – rekao jer don Marin naglasivši kako postoji krug nasilja – čak 87 posto zlostavljača bilo je zlostavljano u djetinstvu. I tu je problem. Upravo stoga zaključeno je kako treba intenzivnije raditi na edukaciji još od vrtićke dobi, treba raditi i na stvaranju svijesti kako nitko nema pravo zlostavljati nas. Potrebna je i jača osviješćenost i informiranost žrtava o njihovim pravima te o protokolu postupanja u slučaju obiteljskog nasilja, a posebno treba raditi i na izgradnji povjerenja u institucije.