Odgovor na pismo razočaranog sugrađanina: ‘Nemaš pravo pljuvat moj dom’

Na pismo našeg sugrađanina, koji se nakon 10 godina života u Dubrovniku odlučio iz njega odseliti, stigao je odgovor. Rođena Dubrovkinja Josipa L. ne da, kako sama ističe, da netko pljuva po njenom Gradu. Ona, naime, ima potpuno drukčiju stranu priče života u Dubrovniku.

– Ja sam se rodila u Gradu, a čitajući pismo zapitala sam se tko je to odlučio pljuvati moj Grad jer eto nije ispunio svoje ambicije u 10 godina života. Ja eto u svom gradu živim 32 godina. Prije par godina odselila sam se od svoje obitelji i iznajmila stan. Inače, moja obitelj živi dugo u Gradu, imamo stan od 47 kvadrata u kojem sam živjeli ja, moja majka i otac i moj brat. Vrtić, osnovnu školu, srednju pa nakon toga i fakultet sam pohađala i završila u Gradu. Danas sam podstanarka i koristim subvenciju grada Dubrovnika za podstanarstvo. Ujedno sam i žena poduzetnica, imam svoj mali obrt, a Grad mi posljednjih godina značajno pomaže kroz program žena poduzetnica da stanem na noge i ostvarim svoje snove – napisala je.

Istaknula je i kako se od ove godine osjeća kao građanska s povlasticom jer ima prioritet vožnje u zonu posebnog režima te da sada puno brže dođe Grada gdje obavlja poslove za svoj obrt. Osvrnula se i na problem nedostatka mjesta na plažama zbog postavljenih ležaljki koji je u jučerašnjem pismu sugrađanina također jedan od razloga zašto odlazi iz Grada.

– Ove godine sam se vozila bez ikakvih gužvi i više puta sam rekla konačno nek sam i to dočekala! Vrijeđa me kada netko tko je došao prije 10 godina kaže da su nam plaže prekrivene ležaljkama i da se nemamo gdje kupati jer svatko onaj tko je ove godine bio na Madraču zna da tamo uopće nema ležaljki, također plaža u Uvali Lapad nije imala ni jednu ležaljku, plaža u Štikovici isto tako, plaže u Zatonu također, a evo bila sam i na Banjama ni jednom nisam imala problem okupat se, stavit šugaman na plažu i uživat. Ne volim kad se pljuva po Grad u kojem sam se rodila – smatra sugrađanka.

U pismu stoji i kako je pohađala žutu školicu u Čokolinu, a zatim u Lapadu te se prisjetila kako im je bilo lijepo.

– A sada je novim generacijama još i ljepše imaju lijepu modernu školu sa sportskom dvoranom i još nosi naziv Luka Paljetka. Nije da sam ljubomorna, ali lijepo im je i neka je! Nek se ide naprijed. Ja sada živim u ‘mercedesima’ i često pješačim prema Gorici svetog Vlaha. Tamo mi je nekako najmirnije. Prolazim i kraj novog doma umirovljenika pa u šali kažem roditeljima eto mirni ste imate gdje ćete kad ostarite – napisala je.

‘Vječna Dubrovkinja!’

Smatra kako nije moguće da netko riješi odmah pitanje stanovanja prilikom selidbe u Dubrovnik.

– Ovaj Grad je naš dom, nas koji ovdje živimo cijeli svoj život. Nije da imam bilo što protiv onih koji se dosele, nemam. Očekivati da ćeš odmah doći u Grad i riješiti pitanje stanovanja ovdje je nemoguće, baš isto kao što ga nećeš riješiti u Irskoj, Njemačkoj ili bilo gdje drugdje. Evo, hvala Bogu ja sam još malo podstanarka, našla sam stan u Mokošici i u postupku sam dizanja kredita, a uz pomoć Grada ako je dobijem od 30 000 eura ja sam svoje pitanje stanovanja riješila. I za kraj moj osvrt na gospara koji je živio u Gradu 10 godina, dobro ga popljuvao i odselio se. Nadam se da tvoj treći ili koji je već Grad po redu neće doživjeti od tebe kao što je i moj Grad pljuvačinu jer da baš ništa ne valja pa ne bi valjda ovdje proveo deset godina života. I ne nemaš pravo pljuvat moj dom jer niti ja ne pljuvam tvoj. Moj grad je meni sve, a ja njemu samo stanovnik tvoja iz Čokolina, pa sada Lapađanka i uskoro Mokoška, ali vječno Dubrovkinja! – zaključila je u svom odgovoru.

Povezano

Dulist PROMO

vicenco
druga verzija 1 1