Više od 250 brucoša treće životne dobi ovog se ponedjeljka vratilo u učionice – kao prva generacija novog programa Sveučilišta za treću životnu dob u Dubrovniku. Na svečanosti na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku osjećala se pozitivna atmosfera, ponos i uzbuđenje jer je ispisana jedna nova stranica akademske zajednice. Još jednom se potvrdilo da znanje nema dobnu granicu – a ova generacija to dokazuje na najljepši način.
Među polaznicima prve generacije je i liječnica obiteljske medicine dr. Irena Džamastagić, koja još uvijek radi u župskoj ambulanti Doma zdravlja Dubrovnik. Upisala je kolegij Psihologija svakodnevice. Na pitanje je li joj taj kolegij potreban i u poslu, rekla je kako je potreban u svemu, a ponajviše u osobnom životu. Na ovaj se korak odlučila zbog socijalnog, mentalnog i općeg zdravlja.

Supružnici na različitim kolegijima
Sveučilište za treću životnu dob upisali su i supružnici Zdravka i Mato Kulaš, no neće dijeliti klupe jer su upisali različite kolegije – on Psihologiju svakodnevice i informatiku, a ona engleski jezik i financijsku pismenost.
– Supruga me o svemu informirala i dijelom nagovorila da se upišem. I ona je tu, ali nismo na istom kolegiju – rekao je gospar Mato, a supruga Zdravka našalila se kako namjerno nisu zajedno u klupama.
– On svoje, ja svoje – dodala je gospođa Zdravka, koja je cijeli život radila u turizmu, a danas volontira u Crvenom križu. Gospar Mato, pak, bio je bankar, a danas je, kako nam kaže, pomalo ribar, pomalo ratar.


Tete Mare: Došlo je moje vrijeme
Među brucošicama je i Marija Čerkić, poznatija kao tete Mare, koja je godinama pripremala najukusnije sendviče u svom malom kiosku u blizini Pomorske škole i Sveučilišta u Dubrovniku. Umirovljeničke dane, govori nam, želi provoditi kvalitetno, uz putovanja i vrijeme posvećeno sebi. Cijeli je život bila uz studente pa je došlo vrijeme da vidi kako je njima bilo s ove strane.
– Sad je vrijeme da ulažem u sebe i da nešto za sebe napravim. Dosad sam ulagala u svoju djecu, a sad je došlo moje vrijeme. Engleski sam upisala jer želim putovati, a imam kćer u Americi i sina na cruiseru. Želim kvalitetno osmisliti svoju treću životnu dob – govori nam tete Mare, koja je uz engleski upisala i Psihologiju svakodnevice jer ju je psihologija oduvijek zanimala.

Nismo se previše iznenadili kada smo među brojnim licima ugledali gospođu Nadu Lasić Zanze, Dubrovčanima poznatu po udruzi Ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, ali i po brojnim drugim aktivnostima. Uvijek pustolovna duha, odlučila se vratiti u učionicu u kojoj će slušati kolegij Povijest umjetnosti. Željela je, kaže nam, upisati i engleski jezik, no on je već bio popunjen.
Na pitanje zašto se odlučila upisati ovaj program, kratko odgovara:
– Da mi se još nešto novo događa u životu. Lijepo je vidjeti da je ovoliko ljudi zainteresirano i da nam je Sveučilište izišlo u susret. Na ovaj ćemo način ispuniti slobodno vrijeme koje imamo – rekla nam je gospođa Nada.

Na svečanom obilježavanju početka programa bila je i njegova inicijatorica, klinička psihologinja dr. dr. Vesna Raguž Staničić. Istaknula je kako je ovo najbolji model učenja za treću životnu dob.
Kvalitetna skrb za treću životnu dob
– Možemo učiti na mnogo načina, ali ovaj način koji nudi Sveučilište je najbolji – rekla je. Put do otvaranja ovog programa bio je dug i zahtijevao je mnogo truda i rada. Velik odaziv očekivala je zbog preliminarnog ispitivanja među umirovljeničkim udrugama.
– I sama sam kroz svoj radni vijek, u kontaktu s osobama starije životne dobi, vidjela da bi rado imali ovakav program. To mi je bila potvrda da nam to treba – rekla je te naglasila kako smo svjedoci da starija populacija zauzima sve veći udio u ukupnom stanovništvu.
– Sve smo starija populacija i potrebna nam je kvalitetna skrb za taj dio društva. Na ovaj način dokazujemo da pripadamo razvijenom dijelu svijeta. I Hrvatska i Dubrovnik kroz ovakvu brigu za svoje starije članove pokazuju da se kvalitetno brinu za svoje sugrađane. Kada na ovaj način brinemo o građanima, oni mogu i dalje doprinositi zajednici. Omogućujemo im kvalitetniju socijalnu dimenziju, nova druženja i nove kontakte. Za kvalitetno starenje važna je tjelesna, socijalna i mentalna aktivnost, koja sve to povezuje – rekla je dr. Vesna te izrazila nadu da će polaznici nastaviti pohađati program i u idućim semestrima te svoje zadovoljstvo prenijeti budućim generacijama.

Želja za učenjem nema rok trajanja
Rektor Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. sc. Nebojša Stojčić rekao je kako su dani poput ovoga trenuci kada se istinski raduje svome poslu.
– Otvaramo prvu generaciju novog programa Sveučilišta treće dobi, a interes koji ste pokazali, i koji je premašio naša očekivanja, govori da smo dobro osjetili bilo naših građana. Kada u prvoj generaciji upišete više od 250 polaznika, to nije mala stvar. To je poruka da znatiželja, želja za učenjem i potreba za zajedništvom nemaju rok trajanja. Sveučilišta se često povezuju s mladima, ispitima, rokovima i diplomama, no ona nisu vezana uz dob – ona su zajednica onih koji žele razumjeti svijet, postavljati pitanja i dijeliti iskustva.
Posebno mi je drago što danas ovdje sjedite vi, ljudi bogatog životnog iskustva, ali i dalje otvorene znatiželje. Za razliku od drugih brucoša koje upisujemo u listopadu, vi u učionicu ne ulazite kao prazna ploča. Dolazite s desetljećima znanja, rada, obiteljskih priča, profesionalnih uspjeha i osobnih izazova. To je ogromno bogatstvo, ali i izazov za nas na Sveučilištu. Vjerujemo da ovo nije program u kojem se znanje prenosi samo od nas prema vama, nego prostor susreta znanja i iskustva – rekao je Stojčić, dodavši kako je Sveučilište treće životne dobi zamišljeno kao mjesto dolaska s radošću, bez pritiska i straha.
– Nema ocjena, ispita ni rokova. Nema potrebe da itko išta dokazuje. Ovdje ste jer to želite – jer želite učiti, razgovarati i ostati aktivni sudionici društva. Interesi su vam raznoliki: kultura, povijest, umjetnost, suvremene teme, tehnologija, svakodnevni izazovi… Svi su moduli popunjeni, što pokazuje da interes za svijet ne slabi s godinama, već se produbljuje. Želimo vaša pitanja, mišljenja i iskustva. Ako s ovog programa odete s novom misli, poznanstvom ili dobrim osjećajem, zajedno smo napravili velik posao – poručio je rektor.
Gradonačelnik Mato Franković rekao je kako ga raduje što se grad može pohvaliti ovim programom.
– Sveučilište za treću životnu dob šalje poruku kontinuiranog ulaganja u znanje i nova iskustva. Svi ste vi tijekom života doprinijeli gradu, a sada ponovno pokazujete želju za učenjem. Za učiti nikad nije kasno. Neki će ovdje susretati unuke ili sinove. Vi postavljate temelje budućnosti ovog programa – rekao je.
Pročelnica Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine Žaklina Marević istaknula je kako je velik interes najbolji dokaz da učenje nikada ne prestaje te da ono poboljšava kvalitetu života u zreloj dobi.
Voditelj programa, izv. prof. dr. sc. Marinko Marić, rekao je kako su ugodno iznenađeni odazivom.
– Više od 300 osoba izrazilo je želju za upisom, a zbog kapaciteta smo morali ograničiti grupe te je upisano 252 polaznika, što je respektabilan broj – rekao je, dodavši kako je Dubrovnik kroz povijest bio grad znanja i otvorenosti.
– Grad koji razumije da se snaga zajednice ne mjeri samo zidinama, nego znanjem i mudrošću njegovih ljudi. Sveučilište za treću životnu dob prirodan je nastavak naše misije – biti oslonac zajednici i most između iskustva i budućnosti. Dobrodošli na Sveučilište koje vjeruje da se znanje ne mjeri godinama, nego otvorenošću duha – poručio je Marić.
Svim polaznicima želimo puno sreće u studentskim klupama – neka steknu mnogo novog znanja, ali prije svega novih poznanstava i lijepih uspomena.