Naselje Mokošica prepuno je komunalnih i inih problema, a na vrhu top ljestvice svakako su linije gradskog prijevoznika kojima je, posebno tijekom sezone, ponekad prava lutrija na vrijeme stići na željenu destinaciju.
Tragom čestih kritika naših sugrađana, Mokošana kako je tijekom ljeta posebno u jutarnjim satima vožnja autobusnim linijama iz ovog gradskog naselja ‘prava muka’, posebno kad autobus stigne na Kantafig, odlučili smo se u to i sami uvjeriti. Jer, govore nam naši sugrađani, na Kantafigu se brojni putnici s prtljagom te kruzeraši pokušavaju ukrcati u lokalne linije, koje se napune već u Mokošici, što stvara neopisive gužve.
Uputili smo se na kolodvor u jutarnjim satima kada je u grušku luku uplovio jedan od većih brodova na kružnim putovanjima.
Karta za kufer?
Kako smo saznali od naših sugrađana najveći problemi s ovim linijama nastaju u ranojutarnjim satima. Tragom toga došli smo na stanicu rano ujutro i pričekali prvi bus. Odmah smo uočili jedan od problema, bus koji je došao već je bio poprilično pun, što samo po sebi i nije strašno da na stanici nije bilo već desetak stranaca koji su, kako s cruisera tako i s autobusnog kolodvora, čekali prvi prijevoz do Grada. Svatko je imao barem jedan kufer koji, u najbolju ruku, oduzima jedno mjesto u autobusu.
Treba li zabraniti prijevoz prtljage? Naravno da ne, ali kada vam se u liniji koja nije toliko učestala nalazi 13 stranaca s jednim do dva kufera jasno je da tu nešto nije u redu. Libertas je ove godine uveo i takozvani ‘Heritage Line’ koji bi trebao prevoziti putnike direktno s kolodvora na Pile, no kako smo primjetili radi se o najstarijem modelu autobusa, popularno znanom ‘drvenjaku’, koji ne vozi učestalo pa ga turisti uglavnom izbjegavaju.
Kada je došao naš autobus, pokušali smo ući skupa s grupom ljudi koja je čekala na stanici, ali to nije bilo izvedivo. Tek nakon mahanja pokazom vozaču i uz uzvik ‘Otvori zadnja, domaći sam!’, uspjeli smo si naći mjesto u autobusu. Vožnja je bila daleko od ugodne i nakon podosta vremena uspjeli smo doći do Pila. Tu smo primjetili problem iz drugog smjera.
Naime, veliki broj turista ukrcava se i na Pilama u linije 1A i 1B samo zato što prolaze preko kolodvora, što ne bi bio problem da nema podosta ljudi iz Mokošice koji više puta znaju ‘izvisit’ jer se autobus prepuni vrlo brzo, a vozač zatvori vrata uz riječi ‘Doći će drugi!’
Kako znamo da jedna vožnja nije reprezentativna odlučili smo pronaći bar par putnika koji se tim linijama voze svaki dan otprilike u isto vrijeme.
‘Ići na posao je čista katastrofa!’
Naš prvi sugovornik (podaci poznati uredništvu) stalni je putnik linije 1A.
-Najgore je što se cijeli autobus napuni već na drugoj stanici. Kada dođemo do Nove Mokošice autobus je krcat samo tako. Još kad na kolodvoru ulaze s kuferima, guraju se i svađaju što ne mogu ući, to bude grozno. Ići na posao u jutarnjim satima je čista katastrofa, par puta mi je trebalo uru vremena do Pila. Mislim da bi se trebale pojačati linije jer ovo trenutno stanje je jako loše. Najveći je problem što ulaze ljudi s ogromnim kuferima i torbama na leđima, a ne samo da zauzimaju po 2-3 mjesta u busu već su generalno jako nepristojni, guraju se i svađaju, barem u mojem iskustvu – požalio nam se naš sugrađanin.
‘Ne znam ni sama koliko sam puta kasnila na posao’
Naša druga sugovornica je stalna putnica linije 1B (podatci poznati uredništvu).
– Ne znam gdje bih počela. Gužve su nenormalne i pored toliko ljudi u samoj Mokošici ja ne znam tko koga laže da su ove ‘pojačane’ linije dovoljne. Kao da nije dosta što čekaš autobus po 20 minuta, nego kad ti dođe bude prepun pa moraš čekati slijedećeg. Nekad mi je stvarno grozno vidjeti te ljude koji čekaju na kolodvoru ili u Gružu. Svakog jutra idem s linijom 1B na posao. Istini za volju, nije uvijek problem s gužvama, ali je dovoljno često da meni osobno bude mučno ući u taj autobus jer znam što me čeka. Pored ovakvih vrućina, tko se vozi na posao autobusom ni pakao mu neće teško pasti. Najgore je kada na kolodvoru počnu ulaziti kruzeraši ili neki turisti koji su se sada iskrcali na kolodvoru i odmah žele u Grad. Ti ljudi su nevjerojatno uporni sa svojim bursama i kuferima, kao da baš oni moraju sad ući, a ne daj Bože da netko ide na posao i da zbog njih i njihovog zadržavanja linija kasni. Ne mogu izbrojati koliko sam se puta na nekom poslu ispričavala zbog kašnjenja samo zato jer je jedini način da dođem do posla javni gradski prijevoz – izjadala nam se naša sugrađanka.
Linije se pojačavaju, uvode se nove, ali i ekspresne linije za najprometnija područja, no sve je to u praksi očito manjkavo. Previše ljudi dolazi u gradi i iako imamo kapacitete za primiti ih, nemamo kapacitete da bi život građana tekao neometano.
Busevi su prepuni, promet zakrčen, a jedino se nadamo da će šefovi naših sugrađana imati razumijevanja kada po stoti put čuju od svojih zaposlenika: ‘Gužva je bila, ček’o sam bus skoro uru vremena’. Dok ne počnu dijeliti otkaze.