U Centru za jezike Sveučilišta u Dubrovniku polaznici iz različitih zemalja uče hrvatski jezik kroz program namijenjen strancima koji žive i rade u Hrvatskoj. Program Hrvatski jezik za strance obuhvaća razine od A1 do B2, te je izrađen prema smjernicama Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike (ZEROJ). Modul A1.1 programa uključuje učenje abecede, osnovnih izraza, vokabulara i gramatičkih struktura potrebnih za jednostavno sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama i u radnom okruženju. Nastava ne pomaže samo u stjecanju jezičnih vještina, već i u integraciji u lokalnu zajednicu, razumijevanju svakodnevnog života u Dubrovniku i Hrvatskoj te prilagodbi stranca koji rade i žive na području Dubrovnika.
Posjetili smo Centar za jezike te su o programu i iskustvima polaznika koji uče hrvatski jezik s nama razgovarale dr. sc. Sandra Didović Baranac, voditeljica Centra za jezike i Rebeka Milković, mag. educ. croat. et hist., nastavnica u jednoj od grupa.
Hrvatski jezik za strance
Kako navodi voditeljica Didović Baranac, program Hrvatski jezik za strance A1,A2, B1 i B2/Croatian for Foreigners A1,A2, B1 & B2 program je cjeloživotnog obrazovanja Centra za jezike namijenjen strancima koji žive i rade u Hrvatskoj, a za njegovo pohađanje nije potrebno predznanje. Pohađanjem modula A1.1 programa polaznici se osposobljavaju za korištenje osnova hrvatskog jezika, od abecede, osnovnih izraza i vokabulara do jednostavnih rečeničnih struktura. Jedan dio polaznika čine strani radnici koje su uputili i podržavaju njihovi poslodavci, ali program pohađaju i polaznici koji su se individualno prijavili.
– Različiti su razlozi prijave na program učenja hrvatskog jezika za strance, od radnika koji su stigli zbog posla, pa do pojedinaca koji žive na području Dubrovnika i došli su ovdje zbog obitelji ili nekog drugog razloga, a ne isključivo zbog posla. Svi oni pohađaju isti program. Naš program se provodi već nekoliko godina, no u posljednje vrijeme pohađaju ga velikim dijelom polaznici koje su poslodavci prijavili i uputili na program. Komercijalna cijena programa iznosi 390 eura za 70 sati nastave – ističe Didović Baranac.
Program obuhvaća razine A1, A2, B1 i B2, a polaznici koji nemaju prethodno iskustvo učenja upisuju modul A1.1. Polaznici s određenim predznanjem mogu se prijaviti za pohađanje nastave na višim razinama ili podrazinama učenja, ako prilože potvrdu o položenoj nižoj razini ili podrazini ili pristupe testiranju u Centru za jezike. Početna razina učenja uključuje osnove vokabulara i gramatike, interkulturalne elemente te učenje svakodnevne jednostavne komunikacije, od pozdrava i predstavljanja do opisivanja svakodnevnice, obitelji i svojih sklonosti.
Sandra Didović Baranac
Voditeljica Didović Baranac ističe kako program pomaže u integraciji polaznika u društvo, a postoji mogućnost nastavka do razine B2. Zbog velikog interesa, trenutno su otvorene tri grupe početnika koji pohađaju modul A1.1 i jedna grupa koja pohađa modul A1.2. Program se odvija u dva ciklusa: jesenski od kraja listopada do početka veljače, te proljetni od početka veljače do kraja travnja. U zadnjem tjednu nastave provode se pismeni i usmeni ispit, koji uključuje razumijevanje slušanoga teksta, razumijevanje pročitanoga teksta, gramatiku te usmeno i pismeno izražavanje. Polaznicima koji polože ispit izdaje se potvrda o uspješno završenom modulu ili razini.
Strani radnici obvezni naučiti hrvatski jezik!
Voditeljica Centra za jezike navodi kako Sveučilište u Dubrovniku prati izmjene Zakona o stranim radnicima i upoznati su s uvođenjem obveze učenja hrvatskog jezika za strane radnike, te naglašava da su dosadašnja iskustva u poučavanju hrvatskog strancima poprilično dobra.
– Mi nastojimo naći način da zadovoljimo sve zainteresirane koji se prijave i da otvorimo mjesto za svakoga tko se na vrijeme prijavi. Zasad smo to uspijevali i nadam se da ćemo tako nastaviti i dalje. Dosadašnja iskustva poučavanja stranih radnika su bila dosta dobra. Moram reći da nije to lak posao, ove grupe se razlikuju od grupa u kojima se poučavaju neki drugi jezici, gdje su polaznici istog materinskog jezika i gdje se polaznici manje razlikuju s obzirom na razinu obrazovanja. Grupe u kojima se poučava hrvatski jezik su vrlo heterogene, polaznici dolaze iz različitih zemalja, različitih kultura, materinski jezici su im različiti, jezik kojim se posredno pomaže u poučavanju je engleski, ali ne vladaju svi polaznici jednako dobro engleskim jezikom, nemaju svi istu razinu prethodno završenog obrazovanja i po svemu tome se razlikuju. Bez obzira na to uspješnost polaganja ispita je bila dosta velika do sada – nadodala je.
Program Hrvatski jezik za strance A1, A2, B1 i B2 je program općeg jezika i nije izrađen kako bi se poučavali radnici u određenom sektoru:
– Mi znamo da naši polaznici rade u različitim sektorima, ali nastavne teme se ne temelje na tome, niti je nastavni sadržaj orijentiran specifičnom vokabularu iz određenog sektora. To je opći jezik u kojem se poučavaju osnove svakodnevnog jezika, ali ima neke elemente poslovnog jezika u smislu komunikacije s kolegama ili poslodavcima u određenim jednostavnim poslovnim situacijama – zaključuje Sandra Didović Baranac.
Iskustva i izazovi učenja hrvatskog jezika
Prema Rebeki Milković, nastavnicom u jednoj od grupa, najveći izazov u učenju jezika je prilagodba polaznika različitih materinskih jezika i s različitim prethodnim obrazovanjem. Najviše polaznika je u grupama modula A1.1 gdje početnici bez prethodnog znanja i iskustva učenja uče osnove jezika.
– Naš cilj je naučiti ih hrvatskoj abecedi, pozdravima, osposobiti ih za osnovnu komunikaciju npr. u trgovini ili na autobusnoj stanici, korištenjem osnovnog vokabulara te im približiti strukturu hrvatskog jezika. Poučava ih se kako složiti jednostavnu rečenicu, uči se red riječi u rečenici, obrađuje se akuzativ i prezent, a na modulu A1.1 ne poučava se futur i perfekt. To je osnovna razina, i uči se sve, ne fokusiramo se na specifični sektor. Ako se usmjerimo recimo samo prema ugostiteljstvu možemo ih učiti riječi „lonac“ ili „tanjur“, ali na kraju taj čovjek prvo mora naučiti reći „Dobar dan!“, mora se znati predstaviti, reći nešto o sebi, složiti rečenicu – ističe profesorica Milković.
Rebeka Milković
Rebeka Milković objašnjava da je ključna motivacija. Dio polaznika ima unutarnju motivaciju, sami su se odlučili učiti jezik, a dio nije na takav način motiviran. Strani radnici često izvan učionice nisu okruženi ljudima koji koriste hrvatski jezik, što im dodatno otežava učenje. Posebno im je izazovno svladati glasovni sustav i morfološku strukturu jezika, a 70 sati nastave u kontinuitetu dovoljno je samo za osnove, potreban je dodatni rad kod kuće i interakcija s izvornim govornicima hrvatskog jezika.
– Primjećuju se razlike u motivaciji. Kad vi sami odlučite učiti jezik i kad imate unutarnji poticaj za učenje dakako da ste puno u tome sustavniji, ustrajniji, a kad motivacija ovisi o vanjskim faktorima to je drugačija situacija. Nadalje, dio stranih radnika radi i živi u okruženju gdje se ne govori hrvatski, s kolegama koji su stranci ne koriste hrvatski, često koriste svoj materinski jezik ako je moguće, pa i to čini razliku, nije ista situacija ako strani radnik radi s drugim stranim radnicima ili pretežno s radnicima koji govore hrvatski – nadodala je.
Hrvatski jezik pun je pravila i odstupanja, ni svi govornici hrvatskog jezika ne znaju sva pravila hrvatskog književnog jezika, pa ni strancima nije lako.
– Žale se na to što je jezik težak, samo kad krenete od tog glasovnog sustava kao što su „č“ i „ć“, to nije lako, ali mi ni ne možemo od stranaca očekivati da savršeno znaju sve po pravilima. Teški su im padeži i morfološka struktura jezika, ne samo padeži, nego i tvorba prezenta jer ima puno iznimki. Tek kada krenete poučavati shvatite koliko smo mi „uhvatili po sluhu“ dok je za njih to puno teže – istaknula je.
Učenje o dubrovačkoj kulturi kao dio nastavnog gradiva
Tijekom nastave obrađuju se hrvatski i dubrovački običaji i kultura, od čestitanja Božića i pjevanja dubrovačke Kolende, do upoznavanja s tradicijom ispijanja kave i lokalnom gastronomijom. Polaznici se također upoznaju s dubrovačkim dijalektom i razlikama između književnog jezika i dijalektalnih izraza, a nastoji se potaknuti i samostalno korištenje jezika izvan učionice, kroz čitanje vijesti i svakodnevnu komunikaciju.
– Pokušavam im također približiti i dijalekt, jer oni jedno čuju na ulici, a drugo ih mi ovdje učimo. Kad učimo riječ „hlače“ uvijek napomenem kako su sigurno čuli da se u Dubrovniku kaže „rebe“ i što to znači. Kad ih učim nove riječi naglasim kako književni hrvatski jezik nije isto što i dijalekt nekog područja. Uvijek ih potičem da koriste hrvatski jezik i izvan učionice. Uputim ih da čitaju članke i novosti o Hrvatskoj i Dubrovniku. Također im napomenem da se ne srame koristiti hrvatski u javnosti, dapače potičem ih da započnu komunikaciju na hrvatskom – zaključuje Rebeka Milković.
Program Hrvatski jezik za strance A1,A2, B1 i B2/Croatian for Foreigners A1,A2, B1 & B2 na Sveučilištu u Dubrovniku pokazuje kako je učenje jezika više od same gramatike i vokabulara. Riječ je o integraciji u društvo, upoznavanju kulture i stjecanju samopouzdanja. Uz podršku stručnih voditelja i izvoditelja, polaznici stječu ne samo jezične vještine, već i osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici, što je posebno važno za one koji u Hrvatskoj grade svoj život i karijeru.
