Na Stradunu danas živi tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno, a svečanost Feste sv. Vlaha ponovno je ispunila ulice ponosom i raskoši narodnih nošnji. Mnoge su obitelji i ove godine odlučile iz svojih burala izvaditi ono najvrijednije što imaju – nošnje svoga kraja – te ih s ponosom pokazati za ovaj naš najvažniji dan u godini. Od Konavala preko Župe dubrovačke do Dubrovačkog primorja, priče naše čeljadi pokazuju koliko osobna posvećenost i ljubav prema običajima čine ovaj dan posebnim.
Antun Bijelić iz Gabrila sa svojih dvoje djece i širom obitelji kaže kako nisu oblačili nošnju već par godina, ali ove godine su opet započeli tu tradiciju te uključili najmlađe članove obitelji. Kaže da mu je uvijek čast biti uključen u Festu i za njih to znači osobno zadovoljstvo i tradicija.
Mario Lale iz Župe sa suprugom i kćerima rano ujutro krenuo je iz Župe dubrovačke za Grad pješke da budu spremni za najvažniji dan u godini za dubrovački puk. Prva im je godina u nošnji jer su im sve obiteljske nošnje izgorjele u ratu. Ove godine su nabavili svoje prve nošnje i ponosno ih nose na današnju Festu predstavljajući svoje mjesto.
Nikolina Šuperak na Festu je došla u primorskoj svadbenoj nošnji, koju nosi u čast svoje babe iz Čepikuća. U društvu su joj sinovi Vlaho i Maro te majka joj Katarina Dadić koja je svoju nošnju naslijedila od svekrve iz Čepikuća.
