Gradonačelnik Mato Franković ušao je u zadnju godinu svog drugog mandata. No, u sedam godina koliko je na vlasti nikako da postane ‘bolji učenik’ jer već godinama sam sebi dava same – trice! Rekao je to i nedavno, kada je javnosti podastro izvješće o svemu onome što je napravio od 2017. do danas. Za bolju ocjenu, dodao je, treba više novaca. Nije, naime, ispunio svoju najveću želju – izgradnju multifunkcionalne dvorane u Gospinom polju koja je početkom 2025. godine trebala ugostiti svjetske rukometaše.
Kakvu mu je ocjenu dao nezavisni gradski vijećnik i bivši gradonačelnik Andro Vlahušić?
On je, naime, mišljenja je kako je Dubrovnik postao prosječan grad, ali i preskup za svoje građane.
— Nikada nije bilo teže živjeti u Dubrovniku, osim u poratnim vremenima. Ljudi koji nemaju dodatne prihode, a oni primarno dolaze od privatnog smještaja protiv čega je Mato bio snažno, ali to jedino spašava kvalitetu života polovice dubrovačkih obitelji, odnosno onih koji se bave ili rade u privatnom smještaju. Cijene hrane i ugostiteljstva su u proteklih nekoliko godina otišle gore preko 50 posto i ljudi su zatvoreni u svoje stanove, idu do butige i nazad, a ako imaš dijete, stan kupiti ne možeš. Plaće u gradskim tvrtkama, pogotovo komunalnim društvima su nikada manje, jer su cijene porasle 50 posto, a plaće ostale zapravo iste kao prije. Dubrovnik je prosječan grad. U zadnjih 7 godina ništa zanimljivo se nije dogodilo da bi bio prepoznat na turističkomedijskoj sceni svijeta. I dalje je Game of Thrones najpoznatija turistička tura, a da nema Revelina ne znam gdje bi ljudi uopće mogli izaći. Vjerojatno bi išli ponovno u Crnu Goru – ističe Vlahušić te napominje kako EU fondovi, osim za Lapadsku obnovu i energetske obnove, nisu iskorišteni.
—Niti jedan projekt obnove baštine u 7 godina nije napravljen. DPDS i Zavod za obnovu su zadnje tri godine uložili zajedno maksimalno desetak milijuna kuna godišnje u obnovu – dodao je te spomenuo, naravno i Lex Vlahušić.
—Lex Vlahušić donosi jednu trećinu proračuna Grada. Da nema te trećine, mi bismo bili gladni i žedni. Lex Vlahušić spašava proračun s 30 posto izvornih sredstava, a od velikih projekata imamo Lapadsku obalu, placu u Gružu, primorsku cestu, ali sve su naslijeđeni projekti. Dvorana, stadion, Dom umirovljenika nas čeka, Gruž nije otvoren. A za Dom umirovljenika ispod bolnice trebamo dati još 12 milijuna eura, samo ne znam kako ćemo ih pronaći – dodaje naš sugovornik.
—Mato ima nikada veću političku moć, gradonačelnik je Dubrovnika i saborski zastupnik, ministrica kulture je kći bivšeg gradonačelnika, bivša gradonačelnica je potpredsjednica Europske komisije, a taj potencijal koji je Dubrovnik imao završio je prosječnošću. Koji su novi prihodi došli osim Vlahušićevih? Nema ih! – ističe te napominje kako politički potencijal nije dovoljno iskorišten.
— Postali smo prosječan grad i građani se snalaze najbolje što umiju. Oni koji imaju nekretnine bave se iznajmljivanjem, a oni drugi žive u onome što imaju od plaća koje su poprilično nesigurne ako nisi vlasnik. Dobili smo 5 tisuća stranaca, skoro svaki treći zaposleni u našem gradu je stranac čime je dramatično smanjena cijena rada za domaće ljude. I oni su potpuno promijenili socijalnu i demografsku sliku grada. Cijene najma stana nije povećao privatni smještaj, nego strani radnici jer tvrtke plaćaju od 200 do 300 eura po ležaju, a dubrovačke obitelji mogu platiti 300 eura po stanu. Iznajmljivanje stanova strancima je nekretninski biznis – kategoričan je naš sugovornik te napominje kako je Franković puno stvari dobro napravio i trudi se, ali…
— Njegov osnovni problem je što su njegove najave suprotne od života. Osim toga, nitko osim njega o ničemu ne odlučuje, a on je podijeljen između Dubrovnika i Zagreba. Nikome u HDZ-u nije dao nikakvo povjerenje. Svu vlast u komunalnim poduzećima je dao Vićanu i DUSTRA-i. Dubrovnik umire ili znatno nazaduje u tom intelektualnom kapitalu jer nemaš nikoga za pitati u gradu ako ne pitaš Mata. Nikoga – smatra Andro Vlahušić te zaključuje kako se u Dubrovniku danas živi lošije.
— To je posljedica ovih 7 godina. Dubrovnik je grad u kome se zatvoriš u svoj stan i ideš u butigu svaki dugi dan, a u javnom životu ne sudjeluješ. Mislim da to nije Dubrovnik kakvog smo htjeli – zaključuje.
Objavljeno u tiskanom izdanju 12. lipnja 2024.