Dubrovkinju Ninu Obuljen Koržinek, koju su mediji proteklih dana navodili kao kandidatkinju za funkciju ministrice kulture, predstavnici braniteljskih udruga optužili su za izravnu umiješanost u kriminal u HAVC-u.
-Zahtijevamo da se trenutačno smijeni Upravni odbor HAVC-a, a Ninu Obuljen nitko više da spomene u kontekstu bilo kakve dužnosti, a kamoli ministrice kulture – kazala je Zorica Gregurić iz Udruge vukovarskih branitelja grada Zagreba.
Članove Upravnog odbora HAVC-a, uključujući Obuljen Koržinek, te čelnika HAVC-a Hrvoja Hribara udruge su kazneno prijavile zbog malverzacija za koje je Gregurić kaže da graniče s organiziranim kriminalom. Optužuju ih za ‘financiranje i promoviranje antihrvatskih pamfleta’, filmova ’15 minuta masakr u Dvoru’ i ‘Chriss the Swiss’. Hribara optužuju i da je zajedno s članovima Upravnog odbora i Audiovizualnog vijeća HAVC-a međusobno podijelio gotovo 450 milijuna kuna iz državnog proračuna.
Na novinarski upit znači li to da udruge žele Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture Josip Jurčević iz Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata ustvrdio je da nemaju svojeg kandidata za ministra kulture, ali žele ‘prokazati tko je za to mjesto neprikladan’. No, odmah je demantiran iz redova brojne publike, uglavnom članova udruga iz Domovinskog rata.
-Zahtijevamo da Plenković ostavi Hasanbegovića za ministra – poručio je Fahrudin Jašarević iz Počasnog bošnjačkog voda.
Nina Obuljen Koržinek na ove optužbe reagirala je priopćenjem:
‘Hajka na mene započela je u trenutku kada su u medijima krenule špekulacije o potencijalnim kandidatima za ministra kulture među kojima je spomenuto i moje ime. 25 godina radim u kulturi, od čega sam 9 godina provela radeći u državnoj službi od šefice kabineta do pomoćnice ministra i državne tajnice. Sve svoje dužnosti uvijek sam obavljala maksimalno profesionalno rukovodeći se isključivo javnim i nacionalnim interesom.
Članica sam Upravnog odbora HAVC-a od početka 2015. godine, a na to mjesto predložila me Hrvatska udruga producenata sukladno Zakonu o audiovizualnim djelatnostima (NN 76/07, NN 90/11) koji propisuje da predstavnike u tijela HAVC-a predlažu strukovne udruge te glavni dionici koji sudjeluju u produkciji i distribuciji hrvatskog filma.
Napominjem da kao članica Upravnog odbora HAVC-a, a kako je propisano Zakonom, ni na koji način ne sudjelujem u procesu donošenja odluka o financiranju filmova nego isključivo nadzirem poslovanje HAVC-a kao ustanove.
U HAVC-u je u proteklih nekoliko godina obavljen niz nadzora (Državna revizija, upravni nadzor, financijski nadzor Ministarstva financija itd.) i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti koje se navode u medijima. Sve te klevete i anonimne prijave koje godinama plasiraju iste osobe bile su predmetom sudskih sporova. Donesene su, za sad, dvije nepravomoćne i jedna pravomoćna presuda hrvatskih sudova, u kojima se potvrđuje kako nikakvih nezakonitih radnji u dodjeli sredstava i radu HAVC-a nije bilo te da se u slučaju medijskih objava radi o neistinama i klevetama, za što su počinitelji proglašeni krivima, odnosno istima je naložena naknada štete.
Zakon o audiovizualnim djelatnostima propisuje stroge procedure, kojih se HAVC u cijelosti pridržava. Sve procedure dodjele financijskih sredstava usklađene su s pravilima o državnim potporama te nije ostavljen prostor za manipulacije ili pogodovanja. Niti jedno nadležno tijelo Republike Hrvatske nije u provedenim postupcima utvrdilo nepravilnosti prilikom provođenja postupka dodjele financijskih sredstava HAVC-a. HAVC svake godine javno objavljuje izvještaje o svom radu te je kao takav primjer transparentnog upravljanja javnim sredstvima u Republici Hrvatskoj.
Vezano uz navodna protuhrvatska djelovanja i navodno financiranje takvih filmova, ponavljam još jednom ono što je HAVC već više puta priopćio. Vezano uz film ’15 minuta– masakr u Dvoru’ HAVC je podrobno izvijestio ministra kulture, a zatim i javnost kako je odobrio sredstva temeljem scenarija koji je bio poslan na natječaj, koji nije sadržavao nikakve sporne elemente.
Producent je, bez da je tražio odobrenje HAVC-a, jednostrano i po mom osobnom uvjerenju nedopustivo izmijenio odobreni scenarij, film nije poslao na obaveznu kolaudaciju, te ga je mimo propisane procedure pustio u distribuciju.
Nakon što je isto utvrđeno, tijela HAVC-a su poduzela sve potrebne radnje te je producentu naloženo da vrati novac, što je on i učinio. Postupanja vezano uz taj film započela su odmah nakon što su primljene informacije kako je film pušten u distribuciju.
Ministarstvu kulture slana su detaljna pisana očitovanja HAVC-a o ovom slučaju, počevši od 3. ožujka 2016. do zaključno 19. srpnja 2016. uključujući detaljnu pisanu informaciju o svim poduzetim radnjama, uključivo i u međuvremenu vraćenim sredstvima. Nemam saznanja zašto Ministarstvo kulture o istome nije izvijestio predstavnike braniteljskih udruga kada su bili primljeni u Ministarstvu budući da su na raspolaganju imali sve podatke i sve dokumente koje je HAVC pravovremeno dostavio. Neiznošenjem podataka doprinijeli su medijskim manipulacijama što je sve prijavljeno policiji i pravosuđu.
Ponavljam još jednom da kao članica Upravnog odbora, a kako je propisano Zakonom, ne sudjelujem u procesu donošenja odluka o financiranju filmova nego nadzirem rad HAVC-a kao ustanove. Tako ni na koji način nisam sudjelovala u donošenju odluka o sufinanciranju navedenih, ili bilo kojih drugih filmova. Utoliko su objede i manipulacije mojim imenom kojima ovih dana svjedočim potpuno neosnovane i neargumentirane klevete.
Vezano uz navode kako sam kao državna tajnica ‘proglasila knjige generala Praljka šundom’ zbog čega je on navodno bio ovršen, radi se o još jednoj kleveti, a sami podaci vezano za slučaj su lako provjerljivi. Osobno apsolutno podržavam sve napore generala Praljka da dokumentima potkrijepi svoju obranu na sudu i mislim da mu država u tom smislu treba pružiti svu moguću pomoć. Potpisala sam mišljenje stručnih službi kako se radi o brošurama, riječ ‘šund’ se uopće ne spominje niti bih ju ikad koristila, a u daljnjoj proceduri knjige su oslobođene PDV-a i tvrtka generala Praljka nije morala platiti nikakav porez.
Sve se ovo može vrlo lako provjeriti ako se želi objektivno i nepristrano istupati u javnosti što očito nije cilj ove nekorektne kampanje.
Ministarstvo kulture ima uvid u sve dokumente i sve podatke, koji mogu potkrijepiti moje navode i navode HAVC-a te ih ovom prilikom pozivam da ih objave. Jednako tako, ovim putem javno postavljam pitanje zašto Ministarstvo kulture do danas nije demantiralo ove očite laži i podvale koje se plasiraju vezano uz ustanovu i pojedince koji djeluju u njihovom resoru te u čijem je interesu šutnja. Tehnički ministar kulture je od dolaska na tu funkciju pokazivao izrazito nerazumijevanje sustava HAVC-a te se posebno neprijateljski odnosio prema legalnim tijelima te ustanove. U osam mjeseci nije sadržajno odgovorio ni na jedan dopis Upravnog odbora niti na naše zahtjeve za sastankom.
Odlukom da ne imenuje članove Povjerenstva za poticaje, de facto je svojom voljom, a bez odluke Hrvatskog sabora suspendirao Zakon i ugrozio program poticaja koji hrvatskom proračunu donosi milijunske prihode, kroz koji je u protekle četiri godine zaposleno preko 1500 ljudi, i iz kojeg sustava je samo u 2015. sustav Državnog proračuna kroz razne vidove poreza uprihodio više od 50.000.000,00 kn.
Izražavam žaljenje što su pojedinci neistinama i klevetama manipulirali pojedine udruge te ustraju u svom naumu i dalje, čime meni nanose nenadoknadivu štetu, za koju ću zaštitu tražiti kroz zakonima propisana sredstva.’