Dubrovačka Republika nekoć je bila jedan od najvažnijih posrednika u trgovini između Istoka i Zapada, pa su njezini pomorci ostavili svoj trag diljem svijeta. Jedan od njih, crkva svetog Vlaha u indijskoj Goi – stoji i danas. Njezinom nedavnom obnovom, obnovile su se i veze Dubrovnika i daleke Indije, donosi HRT.
Tragom drevnih dubrovačkih pomoraca istražili su priču koja je odvela do južne Indije, do jednog sela po imenu Gandaulim, koje se nalazi u neposrednoj blizini grada Stare Goe. Ondje i danas stoji svjedok vremena dubrovačkih pomorskih i trgovačkih misija – crkva svetog Vlaha.
– Ova je crkva izgrađena 1563. Nemamo pisanog dokumenta, ali ono što je ispričano, ono što je objašnjeno, dovodi nas do zaključka da je sasvim moguće, da su Hrvati bili ovdje – rekao je Bras Silveira.
Vijest o vezi dubrovačkih pomoraca i crkvi sv. Vlaha u Goi ponovno se proširila i zainteresirala Dubrovčane. 2007. godine doktorica Marija Radonić dolazi u Staru Gou s fotografijom crkve koju je pronašla u Dubrovačkom arhivu.
– Mi smo ušli u tu jednu zemljom pokrivenu ulicu, vozili se i krajičkom oka sam ugledala s desne strane križ. Brzo smo izašli kroz jednu livadu s bezbroj leptira koji su letjeli ispred nas, sunce koje je izlazilo iza crkve i stvarno to je bila crkva koju sam ja imala u rukama na fotografiji. Mi smo se po ženskoj lozi vrlo brzo našle. Gospođe su ispričale kako život jedne manjine u tako jednoj mnogoljudnoj državi zapravo i nije osobito lagan – kaže Marija Radonić.
– Zapravo, nisam rođena kao katolkinja, ja sam hinduistkinja, udana sam za katolika. I ovdje sam primila sakramente krštenja, pričesti i krizme – priča Sunita Rodriges.
– Svećenik i crkovinar su bili praktičniji. Oni su rekli da se crkva obnavlja, nisu naravno ništa tražili. Tu smo se mi poslikali, razmijenili adrese – dodaje Radonić.
– Ona se vratila u Dubrovnik i razgovarala sa svećenikom i nadležnima – nastavlja Silveira.
– Rekla sam nije sve izgubljeno, imate veliku priliku, crkva se obnavlja, možete nešto donirati. S tim doniranim novcima smo došli rektoru crkve sv. Vlaha don Tomi Lučiću i sve mu to ispričali i on je svojim autoritetom pomogao da se i crkvena i svjetovna vlast grada uključi. Skupila se jedna pristojna suma novaca, a već u šestom mjesecu te godine su poslali slike obnovljene crkve – govori Radonić.
Povijest ponekad piše neobične priče. Gandaulim i Dubrovnik razdvojeni tisućama kilometara pronašli su način da zajedno njeguju i štuju baštinu svojeg zajedničkog sveca zaštitnika. Priča o crkvi pročula se i gotovo je neizbježno posjetiti ju pri posjetu Indiji. Kažu da ovdje svako malo navrati netko iz Hrvatske u što su se i sami uvjerili tijekom snimanja reportaže, kada su ondje zatekli Sanju, rođenu Dubrovkinju, koja je u Indiju doputovala poslovno, ali nije htjela propustiti priliku da posjeti crkvu sv. Vlaha u Gandaulim.
– Jako, jako lijep osjećaj. Zato što je vezano ne samo za moju zemlju, nego za moj grad. Crkva Svetog Vlaha meni jako puno znači. Ja sam tamo bila na jako puno misa. Kao dijete radila sam kao vodič u Dubrovniku prije nego što sam otišla za Ameriku. To su neke posebne emocije jer je direktno iz moga grada. Jutrošnja misa na njihovom lokalnom jeziku se ništa nije razumjela, ali to nema veze. Svejedno, glazba, cijeli osjećaj je bio izvanredan. Koliko znam, sada svaka dva do tri mjeseca nalete neki Hrvati, turisti koji se nađu tu u Goi, nenajavljeno – objašnjava Sanja Hamilton.
Veza između Dubrovnika i Goe nastavlja živjeti i u novim generacijama
Veza između Dubrovnika i Goe danas je življa nego ikada. Kroz obnovu crkve i međusobne posjete dvije zajednice grade mostove razumijevanja i prijateljstva.
– Mi pošaljemo čestitku njima, oni pošalju nama i ja ne mogu zaboraviti kako bi don Toma Lučić uvijek s posebnim zadovoljstvom pročitao na kandelo njihovu čestitku – kaže Radonić.
– Sigurno nedostaju nam Hrvati, kada je Hrvatska u polufinalu na nogometnom prvenstvu, mi smo postavili veliki ekran i cijelo se selo okupilo oko crkve, gledali smo Hrvate kako igraju – prisjeća se Cosme D’Silva, stanovnik Gandaulima.
Oca Savija pozvale su dubrovačke gradske vlasti i crkva pa je 2024. došao u Dubrovnik kako bi sudjelovao u Festi sv. Vlaha.
– Pozvani smo onamo 3. veljače, na istom je mjestu tamo Festa. Već sam rezervirao kartu i dobio svoju vizu. Ne znam koliko sati se putuje onamo – govori otac Savijo.
Priča o vezi između Dubrovnika i Goe nastavlja živjeti i u novim generacijama. To nije samo priča o pomorstvu i trgovini nego i o ljudskim vrijednostima i vezama koje nadilaze vrijeme i udaljenost.
– Ta veza treba uvijek živjeti, uvijek treba biti čvrsta, uvijek se treba povećavati, iz dana u dan. Za generacije koje dolaze – nastavlja Da Silva.
– Svako jutro oko četiri, jer je kod njih tada drugo doba dana, meni dođe na WhatsApp jedna poruka i blagoslov za dan koji dolazi i zapravo na najljepši mogući način započnem u miru sljedeći dan- naglašava Radonić.
– Želimo dobrodošlicu za sve Hrvate i Dubrovčane da dođu u naše selo, a posebno u našu kuću. Tko god da dolazi iz Dubrovnika mi ga dočekujemo s ljubavlju, radošću i veseljem. Sigurno, koliko ja znam, Dubrovčani i Hrvati vole juhu, stoga kad god dođu u našu kuću, mi im u ljubavi ponudimo juhu. Svi ste dobrodošli – zaključuje D’Silva.
Prije gotovo pola milenija, dubrovački pomorci i trgovci uredili su malu crkvu svetog Vlaha koju su zatekli u dalekoj Goi. Nekoliko stoljeća poslije, njihovi potomci ponovno su se ondje zatekli te potaknuti istom vjerom i tradicijom, obnovili istu crkvu. Dok gledamo kako se zajednice Dubrovnika i Gandaulima danas povezuju, međusobno razmjenjuju vjeru i dobre želje, posjećuju se i zajedno slave svoje tradicije, možemo biti sigurni da ova priča ovdje ne prestaje.