U organizaciji Hrvatske matice iseljenika Dubrovnik i Doma za starije i nemoćne osobe Domus Christi Dubrovnik, svečano je obilježena 90-ta obljetnica od postavljanja spomen ploče hrvatskom iseljeniku Matu Galjufu, domoljubu i dobročinitelju koji je živio u Peruu.
Svoj rodni kraj Župu dubrovačku napustio je između dva svjetska rata u potrazi za boljim životom. Svojim trudom uspio je u tuđini i stekao znatan imetak. Nije zaboravio zavičaj, te je godinama novčano pomagao razne dubrovačke humanitarne ustanove, među kojima i Domus Christi.
U znak zahvalnosti za njegovu nesebičnu pomoć Dubrovčani su mu se odužili postavljanjem spomen ploče 1924. godine na pročelje tadašnje Pučke kuhinje (danas Dom za starije i nemoćne osobe).
U prigodi svečanog obilježavanja obljetnice, korisnike je toplim riječima pozdravila Maja Mozara, voditeljica Hrvatske matice iseljenika Dubrovnik, istaknuvši privrženost i nesebičnu ljubav hrvatskih iseljenika prema rodnom kraju. Direktorica Doma Mirjana Vujović je zahvalila na inicijativi i sjećanju na veliko dobročinstvo Mata Galjufa.
Povijesni prikaz humanitarnog djelovanja iseljenika s dubrovačkog područja, predstavio je Damir Račić koji je među ostalim podsjetio na sve dosadašnje namjene ustanove Domus Christi od osnutka 1347.g. do postavljanja spomen ploče Matu Galjufu 1924.g.
Među ostalim je kazao:“ Nakon preseljenja dotadašnje bolnice iz Domus Christi (1887) u novosagrađenu bolnicu na Boninovu (1888.), praznu zgradu dobila je ustanova Javna Dobrotvornost. Uboški dom koji je do tada postojao na Prijekome preselio se u Domus Christi 1890. godine. Skrb o ubogima preuzela je Javna Dobrotvornost uz pomoć novčanih priloga bogatijih građana različitih zanimanja. Početkom XX. stoljeća osjetila se je potreba da se u našem gradu otvori Pučka kuhinja u zgradi Domus Christi na inicijativu Javne Dobrotvornosti i Stanak sv. Vlaha. Pučka kuhinja je svečano otvorena krajem 1906. Godine. U znak zahvalnosti Javna Dobrotvornost 1924. godine postavlja spomen ploču pred ulaz u ondašnju Pučku kuhinju koju je blagoslovio presvijetli biskup Josip Marčelić”.
Na spomen ploči je sljedeći tekst:
Matu Galjufu – Dubrovčaninu – Koji – Otišavši Mlad za Trudom U Ameriku – Sačuva i Djelima Iskaza – Rijetku Ljubav – Prema Domovini i Rodnomu Gradu – Te Ovaj Dom Kristove Ljubavi – Najstariju Ustanovu Našu – U Najtežim Prilikama – Obilato Potpomaže – Uprava Doma – Za Znak Zahvalnosti – A Ostalima Na Svijetli Primjer – Ovu Spomen-Ploču – O Sv. Vlahu MCMXXIV – P.
Svoje izlaganje Damir Račić završava prijedlogom:” Osobno držim da bi HAZU ili neka druga povijesno-kulturna ustanova trebala objaviti monografiju s popisom svih najznačajnijih dobročinitelja s dubrovačkog područja koji su pomagali svoj rodni kraj od Konavala do Primorja.
Na kraju svečanosti u okviru programa korisnica Doma, gospođa Jelena Hela Šterić, pročitala je pjesme zanimljivog sadržaja.
PJESMA DOMU
OVAJ DOM SU PODIGLI VIJEĆE I
GOSPARI
OBRTNICI, TRGOVCI, MORNARI,
A NADASVE POBOŽNI RATARI
OVAJ DOM JE ULTIMA SPERANCA
KAD OSTARIŠ, TAKVA JE UŽANCA.
A U DOMU SVAKOJEGA SVIJETA NEKO SJEDI,
A NEKO SE ŠETA.
TAKO REDOM SVAČIJA PRIČA KRENE SVI
IMAJU SVOJE USPOMENE.
SJEĆAJU SE MLADOSTI I SMIJEHA,
A BILO JE I PONEKOG GRIJEHA.
PASALI SU KARENAVALI
PASALI SU MARE BALI
DOŠLA NEMOĆ-STARE KOSTI
TI NAM BOŽE GRIJEH PROSTI.
MILOSTIV BUDI U SVOM SRCU SVOM
I ČUVAJ NAŠ ULTIMI DOM.